Vjetar lagano piri,
iz krošnje stabala
između lišća viri.
U kosu ti
nestašno zaviri,
pa se vlasima divi
dok ih nježno grli.
Proljetno cvijeće
i igru leptira
u toj kosi vidim.
Vabi me,
zove k sebi,
da joj priđem
i ruke pružim.
U opojni mirisi
što draška nosnice
i razum
na kušnju stavlja.
Gubim se,
tonem, nestajem
u dašku proljeća
što se u lepršavoj
kosi krije.
Dean "Poss" Plazonić