Plastično je fantastično

petak, 31.10.2014.

Blogerska suradnja - Valcer


Blogerska suradnja se nastavlja i blog Plastično je fantastično ima stalno aktualan poziv i otvorene svoje stranice za plastične priloge kolegica i kolega blogera. Ovaj puta svojim plastičnim prilogom predstavlja nam se, sada to mogu već reći, stalna, redovna i draga suradnica bloga, kolegica blogerica Valcer. Pa pogledajmo njen plastični prilog:

Kućna plastika



Ja sam tvoja kućna plastika. Misliš da možeš bez mene? Dobro, imaš pravo na to mišljenje, ali pokazat ću ti da nisi u pravu.

U kupaoni gdje bi stavio onaj mali milion potrebnih sitnica, da nije mene?



U kuhinji baš ti trebam, hajde, priznaj!


Ma i u sobi ima za mene mjesta. Odjeću najradije meni povjeravaš, priznaj!


A tko bi te budio, da mene nema?


Napisala i uslikala: Valcer




- 12:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.10.2014.

Naši plastičari - Heplast-pipe

Heplast-pipe d.o.o. iz Preloga je već godinama vodeći hrvatski proizvođač termoplastičnih cijevnih sustava; po kvaliteti proizvoda i usluga, tehnološkoj inovativnosti te uspješnim poslovnim rezultatima.



Društvo je osnovano 1994. godine i bavi se proizvodnjom polietilenskih i polipropilenskih cijevi i spojnih elemenata. Surađuje s vodećim komunalnim poduzećima, građevinskim tvrtkama, veletrgovačkim lancima u Hrvatskoj i regiji. Uspješno sudjeluje na projektima izgradnje komunalne infrastrukture u zemljama EU, regije pa čak i Afrike.

Heplast-pipe proizvodi i isporučuje ekološki prihvatljiva rješenja za gradnju dugotrajno održivih sustava vodoopskrbe, plinskih mreža, kanalizacijskih i drugih cijevnih sustava. Nit vodilja u poslovanju uvijek je bila vrhunska kvaliteta proizvoda: Već 1995. godine Heplast-pipe je postao prvi hrvatski proizvođač plastičnih cijevi koji primjenjuje tehničke standarde proizvodnje prema najstrožim europskim normama, a 1996. godine kao prvi hrvatski proizvođač plastičnih cijevi uvodi ISO 9002 sustav kvalitete.



Heplast-pipe polietilenske (PE) cijevi za plin i vodu potvrđeni su DVGW certifikatima od 1995. godine, a sustav upravljanja kvalitetom prema ISO standardu potvrđuje se od 1996. godine. Heplast je među prvima u grani industrije uveo i integrirani sustav upravljanja kvalitetom i okolišem (ISO 14001 od 2006. godine). Paralelno s investiranjem u proizvodnu tehnologiju opremao se i razvijao Ispitni laboratorij. Zahvaljujući znanju i stručnosti zaposlenika, ali i vrijednoj i brojnoj ispitnoj opremi, Heplast-pipe Ispitni laboratorij prvu je akreditaciju dobio još 1998. godine (EN 45001).

Od 2004. godine Heplast-pipe Ispitni laboratorij je jedini laboratorij pri hrvatskim proizvođačima plastičnih cijevi akreditiran prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025 za provedbu ispitivanja izabranih mehaničkih karakteristika plastomernih cijevi i plastike.


Prelog - gospodarska zona



Polietilen i polipropilen

Polietilen (PE) i polipropilen (PP) su provjereni materijal koji omogućuju izgradnju sigurnih i dugotrajno održivih cijevnih sustava. Zahvaljujući odličnim svojstvima poput postojanosti na koroziju, kemijske postojanosti i fleksibilnosti, PE i PP cijevi danas su široko prihvaćeni materijali za razne primjene u niskogradnji i visokogradnji.


Učinkovita i ekonomična rješenja

Sve više projektanata, investitora i montažera cijevnih sustava otkriva velike prednosti plastičnih cijevi i spojnica u okviru svojih specifičnih područja primjene. Među ključnim prednostima PE i PP cijevnih sustava su:
• Odlična kemijska postojanost
• Otpornost na koroziju
• Postojanost prema utjecajima iz okoline
• Jednostavnost polaganja, spajanja i održavanja sustava
• Dug životni vijek
• Ekološka i ekonomska prihvatljivost

Relativno mala težina cijevi u odnosu na tradicionalne materijale smanjuje troškove transporta i olakšava postavljanje cjevovoda. Zbog velike fleksibilnosti polietilenske cijevi se mogu se proizvoditi i transportirati u kolutovima čime se značajno smanjuje broj potrebnih spojeva. Nelinearne dionice cjevovoda na neravnom terenu mogu se montirati bez posebnih spojnica, što nije slučaj kod tradicionalnih, krutih materijala. Time se, osim uštede na spojnicama, eliminira rizik od propuštanja na spojevima. Zbog svoje prilagodljivosti terenu PE cijevi su idealno rješenje i za područja gdje su česti potresi i sijedanja tla.



Polietilen (PE) i polipropilen (PP) su postojani prema većini kemikalija. Na njihova svojstva ne utječe slana voda, slani i kiseli tereni te gradski i industrijski otpad, što ih čini osobito pogodnim za ugradnju u onečišćena tla.

Zahvaljujući vrlo malom faktoru trenja u usporedbi s drugim materijalima, u polietilenskim i polipropilenskim cjevovodima se postižu najveće brzine protoka na istom presjeku cijevi. Svojstvo polimera da ne stari, mala (skoro nepostojeća) hrapavost i mala kemijska reaktivnost sprečavaju nastajanje depozita svih vrsta unutar cjevovoda. Polietilenski materijali ne kontaminiraju pitku vodu. Ne sadrže punila ni omekšavala pa ne postoji mogućnost migracije štetnih tvari. Sustavi su potpuno nepropusni tako da ne dolazi do gubitka protočnog medija ni do zagađivanja okoliša izvana. Sav proizvodni otpad, kao i iskorištene cijevi mogu se reciklirati.

Zahvaljujući činjenici da se PE i PP materijali mogu fuzijski zavarivati (bez korištenja dodatnog materijala), spojevi se izvode brzo i sigurno, što uz korektnu izvedbu garantira nepropusnost sustava. Ostali načini spajanja PE cijevi elektrofuzijskim i mehaničkim spojnicama jamče stabilnost cijelog sustava. Suvremena rješenja spajanja PP cijevi i prvoklasni brtveni sustavi jamče smanjenje ukupnih troškova montaže i dugotrajnu pouzdanost sustava.

Heplast-pipe d.o.o. proizvodi polietilenske cijevi iz polietilena visoke gustoće, klase materijala PE80 ili PE100, za tlačne i netlačne primjene (cijevi PE 100 RC na zahtjev).

Za sustave odvodnje i razne industrijske namjene proizvode se PP cijevi i spojnice. Kontrola kvalitete dnevno se provodi se Heplast-pipe Ispitnom laboratoriju (EN ISO/IEC 17025). Kontrole i ispitivanja obavljaju se tijekom čitavog ciklusa proizvodnje: od ulazne sirovine, procesa proizvodnje, do gotovih proizvoda. Sve sirovine i materijali dobavljaju se isključivo od renomiranih proizvođača materijala koji dokumentirano dokazuju kvalitetu svojih proizvoda. Heplast-pipe proizvodi sukladni su zahtjevima najstrožih europskih normi.




Kontakt:
Heplast-pipe d.o.o.
Kralja Zvonimira 38, HR-40323 Prelog, Hrvatska

e-mail:
web:
www.heplast-pipe.hr

Proizvodni program:
Polietilenski cijevni sustavi
PP/PE Korugirani cijevni sustavi


Heplast-pipe from Tomi on Vimeo.




- 13:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 28.10.2014.

Čepomida

Praktična plastika


Pa kaže moj dragi blogoprijatelj Belator iliti 20 do asa:

Evo da te pozdravim i pošaljem nešto vezano uz plastiku.

Smatraj to više kao poklon nego kao nešto vezano s blogom, iako je teško zaobići blog i plastiku, naravno. Imam neku fotku, ali nije bitna fotka, bitno mi je to što bi se moglo reći da plastika nije smeće, kako bi je mnogi okarakterizirali. Nije problem plastika, nego odnos ljudi prema njoj, ali i općenito prema okolišu. Evo kao dokaz da ni čepovi nisu smeće (naravno plastični), nego su dobar i nezaobilazan materijal za djecu, za igru.

Šaljem ti ovu fotku jer to je neki naš proizvod, naš izum. Nekako igrajući se Ficho i ja smo otkrili novu igru. Ne znamo joj ime, možda PLASTIČNA PIRAMIDA ili ČEPOMIDA. Nemamo ime za tu igru, ali igramo na način da složimo piramidu od čepova, a onda svatko od nas izvlači po jedan čep, pa izgubi onaj kome se sruši piramida. Podsjeća na neke igre od prije. Ali zanimljivo i Ficho gušta kad se meni sruši piramida.

PS. Zamisli da su Egipćani poznavali plastiku, možda bi piramide radili od nje, bilo bi im lakše. sretan

Pozdrav,
20 do asa






- 14:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 25.10.2014.

Otpadna plastika u gorivo




Postrojenja za preradu otpadne plastike u gorivo mogli bi američkoj ekonomiji donijeti 9 milijardi dolara




Najnoviji izvještaj Američkog savjeta za kemiju (American Chemistry Council ACC) navodi da bi tehnologija koja koristi plastiku koja se ne može ili ne isplati reciklirati u pretvorbi u gorivo mogla donijeti američkoj ekonomiji 9 milijardi dolara godišnje i omogućiti otvaranje 40000 novih radnih mjesta.

Izvještaj "Economic Impact of Plastics-to-Oil Facilities in the U.S." (Ekonomski utjecaj postrojenja za protvorbu plastike u gorivo) ocjenjuju da postoje velike mogućnosti brzog rasta tehnologije pirolitičke konverzije, uobičajeno nazivane plastic-to-oil (plastika u gorivo). Analiza ACC-a utvrdila je da bi Sjedinjene Američke Države trebale poduprijeti izgradnju najmanje 600 postrojenja za proizvodnju goriva iz otpadne plastike širom zemlje, što bi omogućilo isplatu najmanje 2,1 milijardu US $ američkim radnicima te omogućiti do 6.6. milijardi US $ kapitalnih investicija.

Ova tehnologija omogućava otvaranje desetke tisuća radnih mjesta za koja su potrebni školovani i osposobljeni radnici, koji pridonose američkoj ekonomije milijarde dolara prihoda. Osim toga ova tehnologija smanjuje emisije CO2, i vrlo značajno smanjuje otpad na odlagalištima koji tako postaje vrijedan izvor energije.

Ranije ove godine objavljena studija: Municipal Solid Waste Could Contribute Significant Supply of Alternative Energy to U.S. Businesses, Communities (Komunalni otpad može biti značajan izvor alternativne energije) o istraživanju koje su proveli inženjeri Zemaljskog inženjerskog centra Sveučilišta Kolumbija (Columbia University's Earth Engineering Center) potvrdila je da bi se tehnologijom pretvaranja plastike koja se ne može reciklirati u gorivo moglo proizvesti najmanje 23 milijuna tona goriva - što je dovoljno za potrošnju skoro 9 milijuna automobila cijelu godinu. Obzirom da se plastika proizvodi iz prirodnog plina, uobičajeno ima veću energijsku vrijednost nego ostali kućni otpad.

"Svakog dana se u Sjedinjenim Američkim Državama na odlagališta zatrpavaju ogromne količine vrijednih sekundarnih sirovina i izvora energije. Plastika treba biti reciklirana gdje god je to moguće, ali tamo gdje nije moguće ili je neisplativo, iskorištena plastika može osigurati bogat i neiscrpan domaći izvor sirovina za proizvodnju energije i goriva." - izjavio je Steve Russell - potpredsjednik ACC-ovog odsjeka za plastiku.

I na kraju valja dodati da plastične vrećice - polietilenske, bilo niske, bilo visoke gustoće (PE-LD, PE-HD) i polipropilenske (PP) imaju iznimno veliku gorivu vrijednost te su vrlo pogodne za spaljivanje s ostalim manje gorivim otpadom. Na taj se način štede plin ili druga tekuća goriva koja bi se koristila da se sav taj otpad spali. Prilikom spaljivanja postižu se znatno više temperature, sagorjevanje je potpunije i ostatak (koji se kasnije odlaže na odlagališta) se svodi na minimalne količine, a emisije nisu štetne po okoliš ili su svedene u normama i zakonima dopuštene granične vrijednosti.


Osnovni statistički podaci iz studije o potencijalu dobivanja energije iz komunalnog otpada:





Izvori:
Plastics Today:
Plastics-to-oil facilities could generate up to $9 billion to U.S. economy
American Chemistry Council: Study: Municipal Solid Waste Could Contribute Significant Supply of Alternative Energy to U.S. Businesses, Communities
Animated flags


- 11:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2014.

Plastične bove

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije

Izabela Petković








Foto & Copyright: Izabela Petković, Rijeka




- 12:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.10.2014.

Nove PET plastenke


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 74





Japanska kompanija Toyo Seikan Co. Ltd. razvila je sasvim novu tehnologiju proizvodnje PET ambalaže. Ovaj puta radi se o pjenećem poli(etilen-teraftalatu) (PET) (foamed polyethylene terephthalate (PET). Postupak se sastoji u tome da se rastaljeni poli(etilen-teraftalat) ubrizga u kalup s visokotlačnim ukapljenim dušikom. Postupak omogućuje zadržavanje visokog tlaka koji omogućuje da je kapljeviti dušik u poliesterskoj masi ubrizga u kalup.




Dobiveni proizvod je jednoslojna plastenka koja izlazi iz kalupa za injekcijsko prešanje sjajna i glatka s obje strane - unutarnje i vanjske. Postižu se sasvim nova fizikalna i vizualna svojstva koja prije nisu bila moguća s klasičnim jednoslojnim plastenkama. Također, plastenke su vrlo povoljne za pakiranja u kojima je potrebno zadržavanje sterilnosti sadržaja. A uz to postiže se "metalik" izgled.







Izvor:
Plastics Today:
New foamed PET bottle technology now available in the U.S.
Animated flags


- 14:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 22.10.2014.

Posljednja hrvatska užarija

Naši plastičari - Užarija Orešković




Globalizacija koja je ukinula ograničenja protoka roba, usluga i ljudi na velika je vrata potaknula uvoz strane, najčešće vrlo jeftine robe u Hrvatsku. Na širokom popisu obrta, koji se nisu mogli nositi s jeftinim uvozom našli su se i užari. Danas se samo jedna obitelj u Hrvatskoj bavi proizvodnjom užadi, a do 90-ih godina bilo je 10-ak užara u Hrvatskoj. Posljednja obitelj koja se bavi proizvodnjom užadi te ostalim proizvodima od užeta su Oreškovići iz Nove Gradiške.

Užarski obrt Orešković trenutačno vodi Željka Orešković, koja je obrt preuzela od supruga Nikole. Razgovarali smo s Nikolom, koji je naslijedio obrt od svog oca Josipa, koji je započeo raditi prije 60-ak godina. On je završio školu za užara. Sve do 70-ih godina radio je klasičnu užariju za stoku i građevinarstvo, a poslije toga započeo je izrađivati mreže za sportove. “Riječ je o zaštitnim mrežama i mrežama za golove za brojne sportove kao što su nogomet, rukomet, hokej, odbojka, vaterpolo i brojni drugi. Radio je i zaštitne mreže za sportske dvorane i vanjske terene. U građevini je izrađivao zaštitne mreže koje su se postavljale prilikom radova, kako cigle ili neki drugi materijali ne bi padali po gradilištu”, objašnjava Nikola Orešković.

Ručno proizvedene mreže

Tijekom svih ovih godina i duge 60 - godišnje povijesti, Užarija Orešković odlučila je ostati vjerna ručnoj proizvodnji mreža. Neki će reći da je to ludost u svijetu u kojem strojevi gotovo u svim područjima rada zamjenjuju čovjeka i njegove ruke. No Orešković nas uvjerava kako se kvaliteta ručno proizvedenih mreža ne može mjeriti s onima koje su proizveli strojevi. „Nemjerljiva je kvaliteta ručno proizvedenih mreža. Mi radimo s visokokvalitetnim materijalima kao što su poliamidi (PA), polipropileni (PP). Pazimo koje sirovine koristimo jer nam je važna kvaliteta. Imamo šablone, pomagalo, nešto poput igle, no najvažnije su ruke“, priznaje Orešković. On pazi da svi proizvedeni proizvodi prođu njegov završni pregled, a upravo je to razlog zbog kojeg su kupci zadovoljni isporučenim mrežama i ostalim proizvodima. Orešković je bio u zadnjoj generaciji koja je polagala majstorski ispit za užara. On priznaje da je do 90-ih godina u Hrvatskoj bilo 10-ak užara, a danas je Užarija Orešković ostala jedina užarija koja ručno proizvodi mreže i ostale proizvode. Tih 90-ih godina u ovoj je užariji bilo zaposleno 12 ljudi u dvije smjene, no promjene na tržištu uzrokovane jeftinim uvozom nekvalitetnih mreža učinile su svoje. Tako danas u Užariji Orešković osim supruge gospodina Nikole, koja vodi obrt, rade i njegove dvije kćerke.


Nikola Orešković s kćerkama Lenkom i Senkom

„Do početka rata radili smo za velike kompanije kao što su Slovenija sport, Elan, Sport oprema, Sport Beograd, Loris Beograd, Makedonija sport, Bosna sport, Vojvodina sport, 3. Maj, Kosovo sport. Danas radimo samo za Bosnu i nešto za Njemačku. No mislim da dobro radimo u Hrvatskoj. Naša užarija opremila je 95 posto stadiona na kojima se igra prva Hrvatska nogometna liga. Hajduk, Split, Dinamo, Osijek, Istra, Pula, Rijeka, Zagreb samo su neki prvoligaši koji koriste naše mreže. Ponosni smo što smo opremili i rukometne arene za Svjetsko rukometno prvenstvo koje je bilo u Hrvatskoj“, prisjetio se Orešković.



Mreže za nogometne golove naprave za tri dana

Ovaj vrijedni obrtnik priznaje kako je za izradu mreža za dva nogometna gola potrebno tri dana, a već četvrtog dana mreža se može montirati. Orešković kaže da je ponosan kada vidi svoje mreže na golovima. Nogometna mreža od poliestera (PEST) može trajati do 10 godina, dok one od nekvalitetnijih materijala traju oko pet godina. „Često nam se javljaju ljudi koji se žale kako su kupili jeftinije mreže koje su im se raspale nakon godine dana. Tada im bude žao što nisu kupili naše mreže“, priznaje Orešković.





Osim sportskih mreže, Oreškovići rade i pletene ležaljke za odmaranje. Njih ne prodaju u trgovačkim centrima, već za određene hotelske lance. „Naše ležaljke su daleko kvalitetnije od onih koje se nude u trgovačkim centrima i koje se uvoze iz Kine. U njoj može ležati dijete od jedne godine, a može podnijeti težinu do 300 kilograma. Veličina oka kod naše ležaljke je 3,5 milimetra, a njihove su 1,2 milimetra. To vas isječe i to je velika razlika“, pojašnjava obrtnik.


Nastavak tradicije

Danas je njihova proizvodnja ugrožena jeftinim proizvodima iz Kine i Vijetnama, no naš sugovornik priznaje kako se po kvaliteti uvozne mreže ne mogu mjeriti s njihovima. „Obrt koji je moj otac gradio 60 godina ne želim dovesti na loš glas. Zato je nama kvaliteta presudna. Ja razmišljam i o svojoj djeci koja će nastaviti ovu tradiciju“, iskren je Orešković. On kaže da prilikom montaže mreža u sportskim dvoranama i objektima mu često znaju prići ljudi koji se čude kako je moguće da su mreže napravljene ručne i da su okna na mrežama u potpunosti jednaka. Tada Orešković znade demonstrirati izradu mreže i tako one skeptične često ostavi bez teksta. „Želja mi je da dok sam živ da moja djeca nastave ovaj naš obrt. Mislim da je posao lijep i da nije monoton. Želio bih da obrt nastavi s ručnom izradom mreža“, zaključio je Orešković.










Proizvodni program


Izvori:
Užarija Orešković
Zg Magazin: Posljednja hrvatska užarija



- 15:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 21.10.2014.

Posljedice zabrana u Kaliforniji

Plastični humor






- 13:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.10.2014.

Slobodna Dalmacija o vrećicama - NEWSLETTER 20

NEWSLETTER 20
- izvanredno izdanje



Poštovani,
pred Vama je izvanredno izdanje NEWSLETTER-a bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Ovaj puta samo s jednim prilogom, a to je interview u Slobodnoj Dalmaciji, objavljen u subotu, 18. listopada 2014. na dvije stranice.

Koristim priliku zahvaliti se novinarki Lidiji Gnjidić koja je imala volje i strpljenja saslušati što struka ima za reći o temi plastičnih vrećica i koja je vrlo profesionalno pristupila zadatku i bila dobro pripremljena o ovoj temi prije interviewa. Zahvaljujem se i uredniku Ivici Ivaniševiću koji je nakon početnih priprema za jedan kraći članak prepoznao da bi ova tema, puno šire obrađena, bila interesantna čitateljstvu Slobodne Dalmacije. I na kraju, zahvaljujem se fotoreporterki CROPIXA Tei Cimaš na ugodnom i profesionalno odrađenom zadatku.







Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO. I za kraj:

Nadam se da Vam je ova tema zanimljiva. Također se nadam da će Vas zanimati i ostale teme na blogu, te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici. Veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg redovnog broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično




- 12:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 18.10.2014.

Za sada jedino plastika može protiv ebole

Zaraza virusom Ebola širi se Zapadnom Afrikom, ali i cijelim svijetom. Vjerujem da redovno pratite izvještaje i snimke s terena o brizi o zaraženima, na žalost i o velikom broju umrlih. Bilo u Zapadnoj Africi, bilo u zemljama gdje su se zaraženi prijavili u bolnice (SAD, Španjolska, Njemačka) imali ste prilike vidjeti da medicinsko osoblje i ostalo osoblje koje na bilo koji način dolazi u blizinu zaraženih koristi posebnu zaštitnu opremu.




Radi se o jednokratnoj plastičnoj opremi koja se sastoji od jednodjelne kabanice, pregače, zaštitnih rukavica, dodatnih zaštitnih rukavica, visokih plastičnih čizama te zaštitnih naočala. Tu si još i navlake preko čarapa, za kosu te zaštitna maska za disanje. Svi ti dijelovi taštitne opreme napravljeni su iz plastike.

Osnovna sirovina za izradu kabanica je polietilen (PE). Polietilen je puno poznatiji kao sirovina za plastične vrećice. Zaštitna kabanica izrađuje se od vlaknima ojačane polietilenske folije. Rukavice su u pravilu od lateksa (jednako kao i prezervativi, samo malo deblje) ili od neoprena ili poliizoprena, dok su dodatne zaštitne rukavice i čizme od poli(vinil-klorida) (PVC). Zaštitne higijenska kape i navlake za noge su od tkanog polipropilena (PP), a od tankih polipropilenskih (PP) niti napravljena je i zaštitna maska N95. Zaštitne naočale napravljene su od vinil acetata (VAC) (vanjski dio koji je otporan na sva kemijska djelovanja), dok je površina kroz koju se gleda od polikarbonata (PC) (radi čvrstoće).

Mrtvi, kako bi se osigurala nepropusnost i onemogućilo širenje virusa, pokapaju se u posebnim vrećama koje su najčešće izrađene od poli(vinil-klorida) (PVC)-a.




Multinacionalna kompanija DuPoint koja izrađuje ojačanu foliju za izradu Tychem C kabanica i Tyvek pregača utrostručila je svoje kapacitete, ali svejedno ne stiže isporučiti sve tražene narudžbe. Sa sličnim nedostatkom kapaciteta susreće se i Kimberly-Clark kompanija koja proizvodi medicinsku zaštitnu opremu. Svjetska zdravstvena organizacija u sljedećem kratkom razdoblju planira u Zapadnu Afriku poslati 400 000 kompleta zaštitne opreme, i nadalje po 500 000 kompleta mjesečno. Međutim, postojeći kapaciteti ne mogu zadovoljiti odjednom tolike potrebe. Ono što je dodatno zabrinjavajuće, ukoliko se zaraza bude širila, porebe za osobnom zaštitnom opremom će eksponencijalno rasti.




Da bi zadovoljili dodatne potrebe i DuPont i Kimberly-Clark zajednički ulažu napore u izradi nove opreme te očekuju da će u roku od nekoliko tjedana do mjesec dana proizvesti novi dizajn zaštitne opreme te količinski zadovoljiti potražnju.


Kako se medicinsko priprema za izlazak u zaražena područja, pogledajte u sljedećem video prilogu:




A evo još jedne video upute kako se pravilno pripremiti, te nakon aktivnosti i pravilno razodjenuti:





Izvori:
Plastics Today:
Shortage in protective gear as Ebola spreads
The Luteran World Federation: Ebola in West Africa
You Tube: How Suits Protect Doctors From Ebola - Time
You Tube: Donning and Doffing of PPEs When Handling Cases of Ebola Virus Disease
American Industrial Hygiene Association Journal 59:128–132 (1998): Performance of N95 Respirators: Filtration Efficiency for Airborne Microbial and Inert Particles


- 18:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 17.10.2014.

Dron



Dron je nova vrsta bespilotne letjelice, malih dimenzija i težine od 2 do 10 kilograma (ovisno o namjeni i ugrađenoj opremi). Iako prvobitno razvijani u vojne svrhe i daleko većih dimenzija, dronovi se danas najviše koriste u eksperimentalne, istraživačke i zabavne svrhe i mnogo su manji. Opremljeni su kamerama, pomoću kojih se kreću u prostoru i "vide", prave snimke terena iznad kojih lete i mogu nositi određeni teret (što smo imali prilike vidjeti na prekjučerašnjoj utakmici nogometnih reprezentacija Srbije i Albanije).

Dronovi su, uglavnom, jednostavne konstrukcije, nisu previše brzi i ne mogu visoko letjeti. Upravlja se njima pomoću daljinske konzole s tipkama ili ručicama za kretanje, a moderni dronovi mogu se upravljati i pomoću mobilnih telefona, preko aplikacije i bežične veze. Autonomija leta je od pola sata do nekoliko sati.



Upotreba dronova tek se otkriva pa, recimo, Facebook ih planira koristiti za bolje pokrivanje internetom u ruralnim područjima, Amazon za isporuku pošiljki na kućnu adresu, a arhitekti i građevinari za snimanje terena iz zraka. Dronovi se, također, mogu koristiti za istraživanje nepristupačnih i neprohodnih prirodnih područja, ali i za mnoge druge stvari, poput sakupljanja informacija, špijunaže, izviđanja, snimanja s udaljenog mjesta ili za nadziranje. Hrvatska gorska služba spašavanja planira ih uvesti u svoju opremu, a kako bi im olakšala potrage na nepristupačnim terenima.

Dron, koji je izazvao kaos na utakmici Srbija - Albanija je Phantom 2 Vision+. To je dron s kamerom, a upravlja se preko iPhonea. Zahvaljujući konstrukciji dron snima u tri ose, s DJI kamerom unaprijeđene optike, koja snima širokim kutom i u Full HD zapisu sa 30 fps. Tijelo i nosači ove letjelice izrađeni su od akrilonitril / butadien / stirenske plastike (ABS), a propeleri su napravljeni od ugljičnih vlakana. Brzina kojom leti je oko dva kilometra na sat, autonomija leta je oko sat vremena, a sve što snima može se direktno prikazati na telefonu. Dronom snimljen video može se gledati i na posebnoj 3D VR kacigi, koja se kupuje posebno.

Cijena ovog drona je oko 1400 dolara.





Izvori:
Engadget:
DJI improves stabilization, tilt and flying speed with Phantom 2 Vision+ drone
Singapore Hobby Supplies: DJI Phantom 2 Vision RTF Quad
AliExpress: DJI-Phantom
Helipal.com: 9443 Carbon Propellers for DJI Phantom 2 / Phantom 2 Vision


- 00:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.10.2014.

Zašto je plastika uvijek kriva?

Danas mi je draga prijateljica i redovna čitateljica bloga poslala link na ovaj filmić. Kaže: "moglo bi biti zanimljivo za blog".

The Plastic Side of the Sea (Plastična strana mora) from Tine Fehr on Vimeo.

Audio vizualni portret svemira plastičnih naplavina; bilo da su odbačene po plažama, bilo da ih je more izbacilo na plaže Kamarina, arheološkoj lokaciji na Siciliji.
Ove naplavine, pomiješane s pijeskom postaju novi nalazi "plastične ere". Vjetar i voda oblikuju plastične vrećice i dijelove prozirnih folija u privlačne, intrigantne oblike, pretpostavljajući organske značajke onima prirodnima



Odmah sam joj odgovorio:

Hm, pa ne ide mi baš u cukerpikslu.

Naime, to je ono protiv čega se stalno borim. Nije plastika kriva što je tamo dospjela već neodgovorni pojedinci. Ali, svejedno smo svi spremni okrivljavati plastiku kao materijal ili plastične proizvode, do te mjere da se zabranjuju. A plastika nije kriva, ona je samo materijal jednako kao i drvo, metal, staklo, papri - sve za svoju namjenu.

Da si na plaži vidjela razbijenu staklenu bocu - što bi rekla - "vidi kako staklo zagađuje okoliš"? ili "zabranimo staklene boce"? - ne, rekla bi "pogledaj, neki je kreten razbio bocu na plaži".

Stoga ovakvi filmovi, ma kolika god da bila njihova umjetnička vrijednost nisu usmjereni ka rješavanju problema, a gledatelja navode na cijeli niz krivih zaključaka, pa i formiranje krivih stavova kao što je: "Plastika je problem, a krivci nismo mi". E nije plastika, već mi i naše neodgovorno ponašanje.

Lijepi pozdrav



Izvor:
Celeste - Artworks:
The plastic side of the Sea



- 14:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 15.10.2014.

Krčani promoviraju svoj korak dalje

Prekjučer sam objavio da Krčani idu korak dalje što se tiče odvojenog prikupljanja otpada. Mislio sam da je to baš ono što hrvatska struka i znanost zagovaraju. Ali, kako mi je napisao u e-mailu uvaženi i cijenjeni čitatelj bloga, a ja to prenio u komentarima, izgleda da sve i nije baš tako.

No, evo kako krčko komunalno poduzeće "Ponikve" promovira svoj korak dalje:






Prosudite sami. Hoće li učinci ovog koraka dalje biti pozitivni na sustav odvojenog prikupljanja? Hoće se građani biti savjesniji (ubacivati nerazvrstani kućni otpad u svoju kantu kod kuće i plaćati za to, ili vrećicu sa nerazvrstanim smećem krišom ubaciti u kantu za npr. plastiku, i čekati da se to besplatno odveze)? Hoće li im biti jeftinije? Hoće li se unapređivati sustav recikliranja sekundarnih sirovina - ponajprije plastike? Hoće li?


- 21:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.10.2014.

Krčani idu korak dalje



Piše: Mladen Trinajstić



Nakon studioznih i opsežnih priprema, na Krku je još 2005. godine pokrenut projekt ekološki zasnovanog sustava zbrinjavanja komunalnog otpada. Osnovni cilj i zadaća tog projekta bio je da se smeće »pretvori« u koristan otpad, sirovinu pogodnu za ponovno korištenje. Zahvaljujući ponajprije otočanima koji su u najvećoj mjeri spremno i disciplinirano prihvatili taj, u vrijeme njegova uvođenja još uvijek prilično pionirski projekt, sustav je zaživio pa se nakon devet godina njegove primjene krčki komunalci ponose podatkom kako se na Boduliji u primarnoj selekciji odvaja i »pravilno zbrinjava« 40-ak posto ukupno proizvedenog otpada, što je izuzetan rezultat u nacionalnim, ali i europskim okvirima.




Krčani u sustav odvojenog prikupljanja i ekološkog zbrinjavanja, istini za volju, nisu krenuli prvi u Hrvatskoj, ali su danas u njegovoj provedbi i nastojanju unapređenja najdalje odmakli. Ipak, niti ta činjenica otočane nije pasivizirala pa se u tvrtki Ponikve eko otok Krk i dalje intenzivno radi na daljnjem razvijanju sustava prikupljanja i zbrinjavanja otpada unutar kojeg se već danas, kao sasvim dostižan, postavlja cilj 80-postotnog udjela odvojenog otpada, i to unatoč tome što za mnoge teško dostižne europske direktive propisuju da se do 2020. godine mora odvojeno prikupiti (i zbrinuti) »tek« polovica ukupnog otpada.




Nova, »viša« faza

Krčani ovih dana zato ulaze u novu, »višu« fazu svog već dokazanog postupanja s otpadom koji se, počevši od ovog mjeseca, postupno počinje prikupljati na ponešto drugačiji način od onog već uhodanog - posredstvom više tisuća ekootoka. - Revizijom studije zbrinjavanja otpada koju smo na sveotočnoj razini usvojili još davne 2003. godine te analizom modela djelovanja i rezultata sredina koje su bolje od nas, poput dijelova sjeverne-Italije i Austrije, došli smo do zaključka da ćemo na ovaj način teško osjetnije podići razinu razvrstavanja otpada te da današnji sustav prikupljanja moramo prilagoditi novim ciljevima, objasnio nam je Frane Markovčić, direktor otočne komunalne tvrtke, naglasivši kako promjena sustava podrazumijeva prelazak na prikupljanje otpada po sistemu »od vrata do vrata«. To planiramo učiniti u cijelosti do 2020. godine, a već ovog mjeseca s time počinjemo na području grada Krka i susjednog naselja Vrh. Od vrata do vrata u ta ćemo dva naselja već za koji dan početi prikupljati biorazgradivi i tzv. ostali otpad, naglašava Mrakovčić, dodajući da će zbog prelaska taj način djelovanja svi korisnici Ponikvinih usluga dobiti po dvije nove posude po svakom domaćinstvu, kao i »prateći« materijal s uputstvima za pravilnu provedbu novog sustava. Prikupljanje otpada s kojim krećemo, kopirajući dobru praksu Krku sličnih područja Toskane, ocijenili smo najpogodnijom, a na cijelom bi otoku trebalo zaživjeti unutar iduće dvije godine. Osim podjele novih kanti prilagođenih odvojenom odlaganju otpada unutar domaćinstava, pratit će ga i uklanjanje istovrsnih »velikih kanti« s otočnih ulica, dakle smeđih kontejnera za biootpad te onih zelenih, namijenjenih ostalom otpadu - kaže Mrakovčić.




Bar-kod i čip

Njegovi su nam pomoćnici Ivan Jurešić i Dean Kosić objasnili da to ne znači da će s ulica biti u potpunosti uklonjeni »šareni« kontejneri po kojima je Bodulija već karakteristična. Na mjestima na kojima se ulične posude sad nalaze, ostat će plavi kontejneri (za papir i karton), žuti (za plastiku i lim), kao i sivi u koje se odlaže staklo, istaknuo je Jurešić.




Mrakovčić dodaje da će svojevrsnu »prijelaznu fazu« već 2017., odnosno 2018., zamijeniti konačno rješenje - uklanjanje gotovo svih većih posuda s ulica i potpuni prelazak na sustav »od vrata do vrata«. A što taj sustav podrazumijeva, Mrakovčić, Jurešić i Kosić objasnili su nam riječima koje će idućih tjedana, od Ponikvara koji će intenzivno obilaziti sva krčka i vršanska domaćinstva (i dijeliti novonabavljene kante), osobno imati prigodu čuti svi korisnici Ponikvinih usluga.

Kante za biorazgradivi i ostali otpad koje će građani odsad držati u svojim domovima na točno određene dane u tjednu (o čemu će svi biti obaviješteni) iznosit će se na ulaze u dvorišta. Ponikvini djelatnici će ih potom prazniti te ih vraćati na mjesto s kojih su ih uzeli. Svaka posuda označena je bar-kodom povezanim s njenim vlasnikom, tj. korisnikom. Na posudama je i čip uz pomoć kojeg ćemo ih moći pratiti i locirati, čak i u slučaju da se nekim slučajem neka od kanti »zagubi«.


Financijski benefit

Prelaskom na novi sustav, odnosno kante kojima će biti »opremljena« svaka stalno ili povremeno nastanjena stambena jedinica, uključujući i turističke apartmane, odgovornost za pravilnu provedbu zbrinjavanja otpada još će se više prebaciti na korisnike koji će, istini za volju, imati nešto više posla oko otpada. Ipak, na taj način svatko će moći pridonijeti dodatnom smanjenju količina nerazvrstanog otpada koji će se u budućnosti zbrinjavati na centralnom županijskom odlagalištu na Marišćini.

Naplata te usluge, nastavlja Mrakovčić, zasad se neće mijenjati, a ono što će u financijskom smislu biti benefit toga ambicioznog sustava, ponajprije će se ogledati u izbjegavanju poskupljenja te komunalne usluge. Naime, • ulaskom u zakonski propisani režim korištenja županijskog odlagališta, troškovi zbrinjavanja, posebice prijevoza otpada do »prekomorskog« odlagališta, drastično će porasti. Novim sustavom otočani će, kroz smanjenje količina nerazvrstanog otpada (koji će se uskoro morati početi voziti na Marišćinu), smanjiti troškove zbrinjavanja otpada, a time i cijenu te usluge zadržati u sadašnjim okvirima, objašnjavaju nam predstavnici krčkog komunalca uvjereni da, u okolnostima u kojima se uvodi novi »županijski sustav« zbrinjavanja otpada, to i nije mala stvar.




Napomena autora bloga:

Upravo o ovakvom načinu prikupljanja otpada više puta pisano je na stranicama ovog bloga od strane dr.sc. Viktora Simončiča. I autor bloga je više puta zagovarao ovakav način odvojenog prikupljanja otpada. Kako su otok Krk i komunalno poduzeće Ponikve davno otišli najdalje u Hrvatskoj, tako je bilo i realno očekivati da će oni napraviti i korak dalje, a to je upravo ovaj korak koji je opisan u prethodnom postu.

Šteta je da su delegacije komunalnog poduzeća Ponikve s Krka putovale u Toskanu, a mogle su sve te savjete i preporuke dobiti od domaće struke i znanosti, od domaće pameti, po domaćem modelu - vrlo jeftino, a neke stvari i besplatno.






Izvor:
Novi list:
Krčko zbrinjavanje otpada po toskanskom modelu
(12. listopada 2014).




- 15:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2014.

Plastična skulptura

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije
Duško Čeko, Omišalj





Snimljeno u uvali Voz na otoku Krku i što je bitno da se na slici ne može očitati mjerilo. "Plastična skulptura" može biti visoka 10 metara, a može i 10 cm.

Foto & Copyright: Duško Čeko, Omišalj




- 19:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 11.10.2014.

Eto, spominju nas

- 15:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 10.10.2014.

Moj odgovor oksoplastičarima

Oksobiorazgradiva plastika ne postoji!



Što se tiče znanstvene i stručne zajednice u svijetu i u Hrvatskoj dvojbe nema. Oksobiorazgradiva plastika je sve samo ne biorazgradiva. Oksobiorazgradiva plastika ne postoji - postoji samo oksorazgradiva plastika. Stoga, bolje i poštenije bi bilo reći da je to oksorazgradiva ili još točnije oksofragmentirajuća plastika. Dakle to je u pravilu standardna fosilna plastika kojoj su dodani aditivi za oksorazgradnju i tijekom određenog vremena ista se fragmentira u sitnije dijelove koji ostaju u prirodi, u zemlji ili u moru i drugom vodama. I to je upravo opasnost na koju nas s pravom zeleni i ekolozi upozoravaju.

O tome sam više puta pisao na blogu, a čak postoji i posebni odjeljak OKSOPLASTIKA (u stupcu s lijeve strane) gdje zainteresirani čitatelj može naći više članaka koji jasno odražavaju stav autora bloga o ovoj vrsti plastike.

Dakle, to je moj osnovni stav, a u nastavku dajem šire obrazloženje i prilažem tome dokaze:


Plastične vrećice i drugi proizvodi, kao što su agrikulturna plastična folija za malčiranje izrađena od polietilena (PE) pojavljuje se na tržištu kao "biorazgradiva", "oksorazgradiva" ili "oksofragmentirajuća", a ponekad čak i kao "kompostabilna" plastika.

Te tvrdnje, međutim, ne označavaju isto što i "biorazgradnja".

Osnova tehnologije oksorazgradivosti odnosno oksofragmentacije zasniva se na posebnim dodacima - aditivima, koji, kad su dodani u osnovne materijale, ubrzavaju razgradnju plastičnih folija i filmova, odnosno plastičnih proizvoda sačinjenih od plastičnih filmova. Ta tehnologija nije nova, a već od samih početaka primjene izrečeno je cijeli niz sumnji zbog svega onoga što je rečeno i obećano (od proizvođača i zagovaratelja) i onoga što je stvarno dobiveno (od korisnika, stručne i znanstvene zajednice - bilo plastičarske, bilo ekološke).

Način predstavljanja tih proizvoda (propaganda) predmet je dva sudska postupka. U oba slučaja utvrđeno je da tvrdnje koje su izrekli proizvođači odnosno prodavači su bile netočne što se tiče biorazgradivosti ili kompostabilnosti.

Europski bioplastičari snažno se protive korištenju pojma biorazgradiva i/ili kompostabilna plastika bez da se navede norma (standard - dakle međunarodno prihvaćena metoda i procedura ispitivanja) po kojoj je to svojstvo razgradivosti odnosno kompostabilnosti utvrđeno, jer takve izjave dovode do zablude i zbunjivanja, ali i prevare potrošača. Bez navođenja norme, takve tvrdnje su neprovjerljive.

I ja kao plastičar također sam načelno protiv razgradive plastike, biorazgradive, a posebno protiv oksorazgradive plastike. Naime, da bi se bilo koja plastika potpuno razgradila potrebno ju je prikupiti, odložiti na posebnim mjestima, podvrći posebnim uvjetima i tada će se plastika razgraditi. Kao plastičar, postavljam pitanje, čemu taj trošak odvojenog prikupljanja, prijevoza i postizavanja posebnih uvjeta da bi nešto razgradili, da bi "nestalo", a istovremeno bi se ta plastika, da nema ugrađenih posebnih dodataka mogla reciklirati i ostvariti znatne uštede u prirodnim resursima (sirovinama) i energiji, uz znatno povoljni utjecaj na okoliš.

Stoga, biti ću jasan: biorazgradiva plastika DA, ALI samo u određenim slučajevima, oksorazgradiva plastika NE.


Za one koje više zanimaju detalji i dokazi, evo nekoliko relevantnih dokumenata koji potkrepljuju gore navedene činjenice:


Australian Competition and Consumer Commission
(Australski odbor za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača)
Court declares Nupak 'Goody' plastic bags conduct misleading (Listopad 2010.)

Odbor je na svojim službenim stranicama objavio sudsku presudu kojom je Nupac, australski proizvođač plastične ambalaže i plastičnih vrećica proglašen krivim zbog dovođenja potrošača u zabludu. Naime, Nupac je tvrdio za svoje plastične vrećice da su biorazgradive i kompostabilne, a u skladu s australskim normama. Čak štoviše, utvrđeno je da njihove vrećice sadrže teške metale u koncentraciji većoj od dozvoljene te da se niti ne biorazgrađuju, niti raspadaju niti kompostiraju sukladno kriterijima propisanima australskim normama.


Presuda Federalnog suda australskog distrikta Viktoria u sudskom sporu između Australskog odbora za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača kao tužitelja i Lloyd Brooks PTY LTD isporučitelja "Earthstrenght" vrećica za kućnu upotrebu, za smeće te za zaleđivanje kao tuženika. Tuženik je na vrećicama koje je isporučivao distributerima navodio da su sljedeće tvrdnje:

"Čak i ako ih ne bacite u koš, ove vrećice neće biti otpad", "Potpuno razgradive vrećice - Fotorazgradnja - Biorazgradnja - Dezintegracija", "Od zemlje k zemlji" te druge tvrdnje za koje je utvrđeno da su lažne i/ili dovode do zabune ili zavode na krivo shvaćanje kupce da predmetne vrećice imaju svojstva koja u stvari nemaju. Također se utvrđuje da korištenje tih vrećica "neće biti pogodno za okoliš", da "korištenje škorba od tapioke ne pridonosi okolišu", te da "dodan škorb od tapioke nije pogodnost za okoliš jer ne pridonosi biorazgradnji", da "vrećice u koje je dodan škrob od tapioke nisu više razgradive od vrećica u koje škorb nije dodan", itd.

Također je utvrđeno da razgradivost Earthstrenght vrećica ne zadovoljava uvjete iz normi ISO 16929:2002(E) (međunarodna ISO norma) niti BS EN 13422 (europska norma). Temeljem svega zaključuje se da korištenje Earthstrenght vrećica ne predstavlja stvarnu niti značajnu pogodnost za okoliš niti da Earthstrenght proizvodi nisu bolji, sigurniji niti ekološki prihvatljiviji u odnosu na druge proizvode (plastične vrećice) na tržištu. Lloyd Brooks PTY LTD ne smije više na Earthstrenght vrećicama i propagandnim materijalima koristiti navedene tvrdnje.


UK Department for Environment, Food & Rural Affairs
(Ministarstvo okoliša, hrane i ruralnih poslova Ujedinjenog kraljevstva)
Assessing the environmental impacts of oxy-degradable plastics across their life cycle
(Procjena utjecaja na okoliš oksorazgradive plastike tijekom životnog ciklusa proizvoda) - EV0422, Siječanj 2010.

Studija u kojoj je na 104 stranice dan kompletan pregled relevantnih ispitivanja i podataka te je utvrđeno sljedeće:
- vrijeme razgradnje oksorazgradive plastike ne može se predvidjeti jer ovisi o brojnim vanjskim okolišnim utjecajima. Utvrđeno je da se oksorazgradiva plastika raspada (fragmentira) u manje komadiće unutar 2 do 5 godina.
- oksorazgradiva plastika nije kompostabilna u skladu s prihvaćenim međunarodnim normama EN 13432 i ASTM 6400.
- oksorazgradiva plastika ne bi se smjela odlagati s otpadom koji se kompostira jer plastično ostaci bi mogli utjecati na kvalitetu komposta.
- navođenje da je oksorazgradiva plastika biorazgradiva dovodi do zabune kod potrošača, što može dovesti do kontaminacije kompostabilnog otpada.
- biorazgradnja oksorazgradive plastike može se očekivati samo nakon njenog usitnjavanja (fragmentacije), a i tada je proces razgradnje vrlo spor.
- neizvjesna je sudbina plastičnih fragmenata koji ostaju u zemlji.
- raste zabrinutost da bi ti fragmenti mogli doći u probavni trakt beskralješnjaka, ptica, životinja i riba.
- ovim istraživanjem nisu utvrđeni dokazi da oksorazgradivi dijelovi (fragmenti) imaju negativan bioakumulacijski učinak, ali nije utvrđeno niti da nemaju.
- nisu nađeni dokazi kojim bi se potvrdila otrovnost ove vrste plastike zbog dodanih aditiva.
- oksorazgradivi proizvodi nisu pogodni za duže čuvanje stvari.
- oksorazgradiva plastika nije pogodna za recikliranje.
- problemi se mogu pojaviti kad se takva plastika zbrinjava. Najbolje rješenje za ovu vrstu plastike je spaljivanje, a u nemogućnosti spaljivanja, odlaganje na odlagalištima
- pojedini proizvođači oksorazgradive plastike tvrde da su njihovi proizvodi rješenje za probleme zbrinjavanja otpada jer će se njihovi proizvodi razgraditi. Obzirom da se navedena plastika neće razgraditi za oko 2 do 5 godine, ista će ostati vidljiva kao odbačeno smeće sve do vremena kada će započeti razgradnja.


European Bioplastics - Factsheet:
British Standard on oxo-biodegradation of plastics
(Europsko udruženje bioplastičara - činjenice: Britanska norma o oksobiorazgradivosti plastike) - lipanj 2011.:

U ovom dokumentu objavljenom na službenim stranicama European Bioplastics udruženja daju se informacije vezane uz Britansku normu BS 8471 “Methods for the assessment of the oxo-biodegradation of plastics and of the phyto-toxicity of the residues in controlled laboratory conditions“ (Metode za procjenu oksorazgradivosti i fito-toksičnosti ostataka u kontroliranim laboratorijskim uvijetima).

Navedena norma definira postupak ispitivanja ponašanja plastike koja je izložena umjetnom starenju (foto razgradnja) ili toplini (toplinska razgradnja). Ova dva mehanizma razgradnje također se nazivaju oksorazgradnja jer efekt i topline i svjetla na plastiku izazivaju oksidaciju. Ova norma BS 8472 daje laboratorijske rezultate, a ne preporuke o prikladnosti testiranih proizvoda za bilo koju primjenu. Stoga, ne mogu se prihvatiti tvrdnje pojedinih proizvođača oksodegradabilne plastike da su njjihovi proizvodi "oksorazgradivi sukladno normi BS 8472".


European Bioplastics - Position paper:
Oxo-degradable Plastics
(Europsko udruženje bioplastičara - Službeni stav: Oksorazgradiva plastika), lipanj 2009.:

U ovom dokumentu se navodi da je bioplastika sva ona plastika nastala od bio sirovina, uzgojina (bioizvorna), plastika koja se biorazgrađuje (biorazgradiva) ili ta plastika ima oba svojstva. Pojmovi "razgradivo", "biorazgradivo" i "oksorazgradivo" koriste se kako bi se promovirali proizvodi koji su napravljeni od klasične plastike kojoj su dodani posebni aditivi za razgradnju. Ti aditivi zasnivaju se na kemijskim katalizatorima koji sadrže nosive metale kao što su kobalt (Co), magnezij (Mg), željezo (Fe), itd. Aditivi su u stvari inicijator procesa raspadanja (fragmentacije). Toj vrsti plastike se dodaju i stabilizatori kako bi se izbjegla neželjena razgradnja van kontroliranih uvjeta, pa takva plastika ima oslabljena mehanička svojstva.

Također, jasno se definira da usitnjavanje (fragmentacija) nije isto što i biorazgradnja. Oksorazgradnja je rezultat kemijske reakcije, a rezultat je da nakon te reakcije plastika ostaje u okolišu, ali usitnjena. To usitnjavanje nije rješenje za probleme zbrinjavanja otpada. Takva akumulacija usitnjene plastike predstavlja rizik za okoliš.

Oksorazgradiva plastika nije pogodna za sustav recikliranja te su svoje neslaganje s tom vrstom plastike izrazila i najveća europska udruženja reciklara: European Plastics Recyclers Association (EuPR) i Association of Postconsumer Plastic Recyclers (APR).


Italy: The antitrust authority: Misleading and comparative advertising
Italija: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja: Lažno i komparativno oglašavanje
Slučaj: PI 4972 - 100 % razgradive COOP vrećice - siječanj 2006.

Udruženje za zaštitu potrošača kao i pojedine ekološke udruge prijavile su ovom tijelu trgovački lanac COOP da lažno informira kupce i u dnevnim novinama propagira da su njihove vrećice 100 % razgradive, a utvrđeno je da njihove vrećice ne zadovoljavaju zahtjeve iz norme UNI EN 13432 (“Requirements for packaging recoverable through composting and biodegradation - Test scheme and evaluation criteria for the final acceptance of packaging”) (Ambalaža - Zahtjevi za oporabivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom -- Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže) koja je sukladna s Europskom Direktivom 94/62/CE o ambalaži i ambalažnom otpadu.

U svom obrazloženju, tijelo je zaključilo da način propagandiranja vrećica dovodi do zabune kod potrošača i stvara kod njih krivi dojam da se te vrećice mogu baciti te da će se razgraditi u prirodi. Također, nisu informirali potrošče da će prilikom razgradnje biti i ostataka koji će ostati u prirodi. Tvrdnja da su vrećice 100 % razgradive navodi kupce da je ta tvrdnja rezultat nekog znanstvenog istraživanja. kao rezultat takvog porpagandiranja jeste krivi dojam potrošača da su te vrećice kompatibilne s okolišem te time navode kupce da kupujući ove vrećice čine korisno djelo prema okolišu, što nije istina.

I na kraju, način propagandiranja COOP-ovih vrećica dovodi potrošače u zabludu da su te vrećice ekološki kompatibilne što je suprotno istini te temeljem tih neistinitih tvrdnji navesti kupce na kupnju COOP-ovih vrećica, što nije dozvoljeno.


Loughborough University: News release:
Research questions the environmental credentials of ‘degradable’ plastics
(Sveučilište Loughborough, Velika Britanija: Priopćenje za javnost:
Istraživačka pitanja o okolišnoj sukladnosti razgradive plastike
), Ožujak 2010.

U svom obraćanju javnosti, znanstvenici s ovog sveučilišta potvrdili su činjenice utvrđene istraživanjem, da pojedine razgradive plastike možda nisu tako ekološki prihvatljive, kako potrošači misle. Istraživanje je naručilo britansko Ministarstvo okoliša, hrane i ruralnih poslova (DEFRA), a za cilj je imalo utvrditi utjecaj na okoliš oksorazgradive plastike koja je inače napravljena od uobičajenih vrsta plastike kojima su dodati aditivi za razgradnju i ubrzanje tog procesa.

Oksorazgradljiva plastika se koristi za proizvodnju plastičnih vrećica i plastične ambalaže i često se propagandira kao razgradiva, biorazgradiva ili ekološki prihvatljiva plastika. Ipak, nezavisna studija koju su proveli znanstvenici Sveučilišta Loughborough utvrdila je da korištenje tih aditiva za ubrzanje degradacije neće poboljšati ekološki utjecaj tih proizvoda.

Studija je jasno utvrdila da su potrošači dovedeni u zabludu s pojedinim tvrdnjama proizvođača. distributera i prodavača plastičnih vrećica i plastične ambalaže s oksoaditivima. Ti se plastični proizvodi ne mogu kompostirati, a korištenje pojma biorazgradnja može izazvati zabunu. Nepravilno odlaganje ove vrste plastike ima moguće negativne posljedice na sustav kompostiranja i recikliranja.


National Association for PET Container Resources (NAPCOR):
NAPCOR Opposes the Use of Degradable Additives in PET Packaging, Feb 2012
(Američko udruženje proizvođača PET ambalaže: NAPCOR se protivi korištenju aditiva za razgradnju u PET ambalaži). - veljača 2012.

U svojoj izjavi NAPCOR izražava svoju zabrinutost u odnosu na aditive za razgradnju u PET ambalaži. Posebno ističu:
- plastična ambalaža s aditivima za razgradnju može imati negativan utjecaj na sustav recikliranja
- korištenje aditiva za razgradnju u suprotnosti je s ključnim načelima održivosti i upravljanja okolišem


Society of the Plastics Industry (SPI): Position paper:
Oxo-biodegradables and other degradable additives
(Udruženje proizvođača plastike: Službeni stav:
Oksorazgradivi aditivi i ostali aditivi za razgradnju
) - siječanj 2010.

U svom službenom stavu, Američko udruženje proizvođača plastike, izražava da se usitnjavanje, kao posljedica oksorazgradnje ne može smatrati biorazgradnjom, već je ta fragmentacija posljedica kemijske reakcije. U svom službenom dokumentu potvrđuju sve navode koje su objavili European Bioplastics - Position paper: Oxo-degradable Plastics (Europsko udruženje bioplastičara - Službeni stav: Oksorazgradiva plastika), lipanj 2009.


Organic Waste Systems (OWS):
Benefits and challenges of bio- and oxo-degradable plastics - A comparative literature study
(OWS Sustavi za organski otpad, Belgija:
Koristi i izazovi bio i oxorazgradive plastike - Komparativno istraživanje objavljene literature
)
- Deconinck, S. i De Wilde, B. – Završni izvještaj, kolovoz 2013.

Ovo istraživanje može se svesti na ključne zaključke:
Biorazgradiva plastika - većinom zadovoljava zahtjeve normi za industrijsko kompostiranje kao i za razgradnju u drugim uvjetima, a te se karakteristike dokazuju certificiranjem od strane ovlaštenih laboratorija. Osnovne sirovine za biorazgradivu plastiku su na bazi škroba, celuloze, kemijski sintetiziranih materijala, kao proizvod bakterija te na fosilnoj osnovi. Svi ti materijali biorazgrađuju se biološkom aktivnošću najviše aktivnošću enzima, mikroba ili gljivica.

Oksorazgradiva plastika - ne zadovoljava zahtjeve normi koje definiraju industrijsko ili kućno kompostiranje. U stvari, oksorazgradiva plastika je konvencionalna plastika s dodatkom aditiva sa sadržajem soli metala. Proizvođači izjavljuju da se degradacija inicira s kisikom iz vlage, a ubrzava se ultraljubičastim zrakama i/ili toplinom. Takvih pozitivnih rezultata razgradnje bilo je vrlo malo, a isti se nisu mogli ponoviti pod istim uvjetima niti su potvrđeni ni od istog, niti od drugih autora. Alternativne metode (karbonilni indeks, molekularna težina, rast mikroba) ne mogu potvrditi biorazgradnju, već samo biološku aktivnost. Stoga se za ovu plastiku ne može navoditi da je biorazgradiva već je za tu plastiku prikladniji naziv termo ili foto fragmentirajuća plastika



Izvori:
Osim gore navedenih dokumenata kojima su u tekstu umetnute poveznice, korišteni i podaci službene web stranice europskih bioplastičara (European Bioplastics) o oksoplastici: Oxo-biodegradability


- 10:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.10.2014.

Zagovornici u obrani oksoplastike

Poštovani g. Romeo,

vezano na vaš komentar na temu hoće li se oxorazgradiva plastika razgraditi, željeli bi dodati da institucija OWS nije baš nezavisna, naime to je privatna tvrtka koja proizvodi većnu svojih prihoda od proizvođača i korisnika "bio-based" plastike, od kojih se mnogi protive oxo-biorazgradivi plastici zbog njihovih privatnih komercijalnih interesa.

Šaljem vam i odgovor proizvođača aditiva OWS-ju i studiju o razgradivosti polimera s naslovom: "Kinetika abiotičke i biotičke razgradivosti PE niske gustoće koji sadrži prodegradant aditiva i njegov utjecaj na rast mikrobnih zajednica".

Bilo bi nam drago da dokumente koje smo Vam poslali i naš komentar objavite na vašem blogu i svakako očekujemo vaš komentar.

Šaljem lijepe pozdrave iz Kopra

Bojana Dolenc
"Mirjana Gojak" s.p., Zastopanje - Agenzia
Ferrarska 14, 6000 Koper, Slovenija



Poštovani čitatelji bloga "Plastično je fantastično", ovo je reagiranje stiglo iz Agencije "Mirjana Gojak" s.p. iz Kopra, koja u Sloveniji i ostalim balkanskim zemljama, pa među njima i u Hrvatskoj zastupa i prodaje oksoaditive britanskog proizvođača "Simphony Environmental" kao i tehnologiju "d2w" - kako navode na službenim web stranicama "tehnologiju kontroliranog upravljanja životnim ciklusom plastike".

Ovo reagiranje odnosi se na post Raščistimo to već jednom! Oxorazgradiva plastika - hoće li se biorazgraditi? koji je objavljen 16. rujna 2014.

Naravno da ću objaviti to reagiranje, pismo, a na sljedećem LINKU dajem poveznicu na studiju "Kinetics of abiotic and biotic degradability of low-density polyethylene containing prodegradant additives and its effect on the growth of microbial communities" (Kinetika abiotičke i biotičke razgradivosti PE niske gustoće koji sadrži prodegradant aditiva i njegov utjecaj na rast mikrobnih zajednica). Ako nekoga interesira studija, rado ću mu je dostaviti e-mailom.

Evo pisma kojeg je "Symphony Environmental" poslao firmi OWS (Organic Waste Systems).



"Nalazimo vrlo iznenađujuće da pojedini ljudi još uvijek predlažu nova istraživanja kako bi dokazali oksobiorazgradljivost. Oksobiorazgradljiva plastika je polimer proizveden s namjenomautomatskog pretvaranja u biorazgradivi materijal na kraju svog životnog (upotrebnog) ciklusa.

Da oksibiorazgradivost ne postoji, zašto bi European Standards authority (CEN) definirao je kao "razgradnja kao rezultat oksidacije i međustaničnog djelovanja, bilo istovremeno ili sukcesivno"
?

Da oskobiorazgradivost znači usitnjavanje (fragmentaciju), zašto bi američke, britanske i francuske normativne organizacije uključivale testove oksobiorezgradivosti u norme ASTM D6954, BS 8472 i AC T51-808 koje definiraju ispitivanje biorazgradnje?

Bilo tko tko kaže "da nema dokaza" sigurno nije pročitao opsežnu bibliografiju recenziranih znanstvenih radova na ovu temu koja je napisana u posljednjih 15 godina od strane znanstvenika iz područja polimera u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Švedskoj, Italiji, Španjolskoj, Kanadi, Australiji i Brazilu. Nadalje, svaki značajniji isporučitelj tehnologije za preradu oksobiorazgradive plastike dužan je svojim kupcima predočiti dokaze o razgradnji, biorazgradnji i neotrovnosti svojih proizvoda.

Bilo tko tko se poziva na EN13432 "Packaging - Requirements for packaging recoverable through composting and biodegradation - Test scheme and evaluation criteria for the final acceptance of packaging" (Ambalaža - Zahtjevi za oporabivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom - Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže) kao na normu kojom bi se trebala određivati biorazgradivost plastike nije pročitao odredbu 1 navedene norme gdje se jasno navodi da se biorazgradnja provodi u posebnim uvjetima koji se postižu u industrijskim kompostanama instalacijama za anaerobne pretvorbe i dalje, da se to "ne uzima u obzir za ambalažni otpad koji može završiti u okolišu nekontroliranim postupanjem, kao što je smeće". Upravo ova odredba bila je razlog zašto se pristupilo razvijanju tehnologije rješavanja ovog problema putem oksobiorazgradnje.

Nije iznenađujuće da se tehnologija oksobiorazgradnje još uvijek propituje, jer su kompanije koje se bave promoviranjem bioizvorne "kompostabilne" plastike potrošila milijune na promotivne kampanje prema javnosti, kao i da su kroz europsku pravnu regulativu pokušali svojim proizvodima dati nepoštenu prednost na tržištu uspoređujući ih s oksobiorazgradivom plastikom. Oni krivo misle da je oksobiorazgradiva plastika opasnost za njihov dio tržišta, a ustvari, oxobiorazgradiva plastika razvijena je iz sasvim drugih razloga.

Njihovi zadnji napori (putem njihove grupe bioplastičara u sklopu PlasticEurope) u promoviranju istraživanja kojeg će provesti OWS (Organic Waste Systems) iz Belgije. Međutim OWS su, kao što njihovo samo ime upućuje, stručnjaci za bioizvornu "kompostabilnu" plastiku i ostvaruju najveći dio svojih prihoda od kompanija koji opskrbljuju ili koriste tu tehnologiju. Oni nisu stručni u tehnologiji oksobiorazgradivosti i teško ih je prihvatiti kao nezavisne. OWS je sačinio izvještaj 2013. godine koji je bio snažno kritiziran od strane profesora Jacquesa Lemaire, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka na području oksobiorazgradivosti.

Svatko tko želi saznati više o tehnologiji oksobiorazgradnje trebao bi se obratiti međunarodnim centrima izvrsnosti u po ovom pitanju. To su Sveučilište Blaise Pascal u Frabciskoj, Sveučilište Pisa u Italiji, i Institut za tehnička istraživanja Švedske i Švedsko sveučilište agrikulturnih znanosti, LGAI Tehnološki centar (Eurofins) S.A. u Španjolskoj i Savezni institut za obrazovanje, znanost i tehnologiju u Brazilu.

Za daljnje informacije kontaktirajte: Carteret Communications
trense@gmail.com ili 0207-828-8598



Evo, toliko ovaj puta od zagovornika oksoplasike. Sutra moj odgovor.


- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2014.

Zagreb između spalionice i San Franciska

Poštovani Romeo,
Bio sam na jučerašnjoj tribini o otpadu u Matici. Kako se (ako sam u pravu) sutra održava rasprava u Vijećnici oko koncepta postupanja s otpadom, možda ovaj tekst ima mjesta na Vašim stranicama.

Pozdrav
Viktor Simončič



Poštovani Viktore,
naravno da ima. Vjerujem da će i čitatelje bloga zanimati ova vrlo aktualna i za Zagreb, ali i općenito za Hrvatsku, vruća tema.

Uzvraćam pozdrav i zahvaljujem na prilogu.
Romeo Deša / Plastik




U postupanju s komunalnim otpadom
- Zagreb između spalionice i San Franciska



Upozoren sam na tribinu „Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom za grad Zagreb - zagrebački koncept“ koja je održana uoči važnog odlučivanja oko koncepta postupanja s komunalnim otpadom u gradu Zagrebu u organizaciji Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske.

Kako je to u najavi izjavila voditeljica tribina, mr.sc. Jasna Matekalo-Dobranić, u nizu aktualnih tema, u kojima akademska zajednica ima i treba što reći, ova tema spada u grupu onih „gorućih“.

Zamoljen za mali osvrt jednom stalnom korespondentu napisao sam sljedeće:

„Kratki izvještaj: Građani i akademska zajednica se odlučila da slijedi primjer San Franciska umjesto spalionica! Kao, nešto takvo postoji i u nekoliko gradova Europe. Kažu trenutno se kod manje od 2% stanovništva reciklira sve i sva. Ono što skoro nitko u EU još nije postigao mi ćemo za manje od 12 mjeseci. Sve što je vezano s tehnikom je za akademsku zajednicu Zagreba "bau-bau". Sreća da su automobili došli ranije, inače ne bi bilo ništa od njih. Jedna uvažena profesorica je briljantnu ideju profesora S. Uršića pohvalila na način da je to pravi izraz domoljuba. Sada mi je lakše. Da samo znate kako sam sretan da nisam (više) profesor.«

Pripremio sam prezentaciju što i kako ima smisla. Ali većini je nedostajao San Francisko. Inače sam zahvalan da sam bio u Matici. Imam novo izvrsno poglavlje za knjigu. Više će Vam sigurno reći organizator. Voditeljica tribine je bila više nego korektna!“

Hvala jer ste me "progurali". Vjerujem da sam mnogima malo pomogao pokazavši i drugu stranu medalje. Postoji nešto realno između San Franciska i spalionice. Vjerujem da sad poneki to i znaju.“


Odmah treba naglasiti da sam svjestan svoje subjektivnosti i da ponekima mojim pisanjem činim nepravdu. To su oni, predani učitelji i profesori, koji ozbiljno shvaćaju svoju ulogu i ukazuju na moguće probleme u društvu i nakon što održe predavanje iz konstrukcije mosta, diode, soneta i trputca. Oni koji iskorištavaju svoj položaju u našoj tehnički podosta neukoj sredini i koriste zvučne titule za obmanjivanje javnosti oduvijek zaslužuju moj prezir.

Graditi spalionicu, na način kako to želi gradonačelnik Bandić, ako sam dobro razumio za mješoviti komunalni otpad i kapacitet od 400 000 tona otpada je skoro pa suludo. Na pitanje kako se boriti protiv toga, rekao sam jednostavno. Treba obavijestiti EU jer nam to neće dopustiti zbog hijerarhije u postupanju s otpadom. Spaljivanje se tolerira samo za onaj dio otpada za kojeg u danoj sredini ne postoji tržište. Mora se naglasiti, da moguća zabrana nema veze s mogućim utjecajem na okoliš i zdravlje, kako „plaše“ čak i uvaženi sveučilišni profesori, jer su kod modernih spalionica takvi utjecaji su svedeni na prihvatljivo. Ta nisu valjda stanovnici Beča baš toliko neuki da bi dopustili spaljivanje u centru grada, ili možda ne znaju ono što znaju poneki predstavnici naše akademske zajednice. U više navrata sam njih, na slična „apokaliptična“ upozorenja, zamolio da o tome obavijeste svjetsku javnost. Zašto to ne čine? Zašto drže tako dragocjena znanja samo za sebe? Pogađajmo!

U nizu navrata sam pokušao na neke propuste u postojećem konceptu postupanja s otpadom u gradu Zagrebu upozoriti gradonačelnika M. Bandića. Unatoč činjenici da Zagreb spada u red uređenih europskih metropola, gospodin M. Bandić se ponaša onako klasično „balkanski“, kada se taj pridjev upotrebljava u negativnom kontekstu, jer kao i većina političara ne odgovara. Čak niti onako uljudno, s hvala što ste nam se javili. U tome je velik predsjednik Josipović, koji se zahvali čak i na kritike. No, to ovdje nije bitno.

Ekstremu „spaliti sve i sva“ suprotstavlja se danas koncept „bez otpada“, ili kružno gospodarstvo. Reciklirajmo „sve i sva“. Ovaj koncept je prihvatljiv samo kao daleki cilj i ako se ne tvrdi kako se preko noći može reciklirati preko 80 % otpada. Prvo, to do sada nije uspjelo, čast malom selu ispod Alpa u Italiji s 1500 stanovnika, San Francisku i još ponegdje, niti u jednoj realnoj sredini, a kamoli u gradovima veličine Zagreba. Drugo, da bi iskorištavali sekundarne sirovine morate imati, uz vrhunsku logistiku, s izraženom brigom za vlastitu ekonomiju i vrlo razvijeno gospodarstvo. Što i kako najbolje ilustrira ova anegdota. Na nedavnom skupu o „nula otpada“ i „cirkularnom gospodarenju s otpadom“ u Rijeci, predstavnik iz Italije, hvaleći njihov sistem postupanja s otpadom, izjavio je kako im je jednom skoro stala proizvodnja automobila jer je ponestalo otpadne plastike. Predstavnik „Čakoma“, tvrtke koja je glede reciklaže, uz Krk i još ponegdje broj jedan u Hrvatskoj, izjavio je da imaju problema s plasmanom otpadne plastike. Predložio sam mu neka primjene koncept „bez otpada“ (e. zero waste) i izgrade tvornicu automobila i riješe problem.

Inače, samo onako usput! Za promisliti. Ofenbach kraj Frankfurta je posudu za bio otpad uveo kao obaveznu 15.04.2014. Nije „tipfeler“. Radi se o 2014. Izgleda da i oni tek nedavno čuli za „San Francisko“.

Upozoravam da je danas, tamo gdje sistem prikupljanja otpada na izvoru u više raznobojnih posuda još nije zaživio, takav koncept zastario. Nedavno čak razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama.

Mudri slijede sada ovakav sistem. Uz velike uštede i ugodnost za građane, doprinosi se i zaštiti okoliša, uključujući posebno smanjenje štetnih emisija u zrak kod smanjenog transporta.

Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-im, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako treba razdvajati u što više posuda na izvoru. Ministar M. Zmajlović se hvali kako će kupovinom kanti riješiti sve probleme, a gradonačelnik Zagreba gospodin M. Bandić opet kako će njegovi sugrađani razdvajati otpad i do 6 posuda. 4 ili 5 je premalo za Zagreb, zar ne? Kako će sada tih 5-6 kanti stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu? Ako se dobro sjećam Zagreb se prije puno desetljeća odlučio za „vrećice” je se procijenilo da bi bio problem smjestiti jednu posudu! A 4, 5 ili 6, nema frke, “ako se stavi prava stvar na svoje mjesto”! Više uvezenih kanti, više se stvari može staviti na pravo mjesto.

I na jučerašnjoj prezentaciji, kako to činim sve do otvorenih pisama premijeru, na koja on također ne odgovara, kao ni nadležni ministar za okoliš, pa i oni su zadržali spomenuti „balkanski“ mentalitet, upozoravam da je tehnika koja omogućuje i sortiranje na izvoru sakupljenog otpada i izdvajanje vrijednih sirovina iz kante s mješovitim otpadom razvijena kod nas. Razvila ju je tvrtka TEHNIX iz Donjeg Kraljevca. Takvih postrojenja ima na desetine u svijetu. Nema ih samo u Hrvatskoj. Da li zbog smanjene mogućnosti stavljanja „pravih stvari“ na pravo mjesto?

Na tribini sam pokušao sugerirati ono što sam htio (da me je želio poslušati) i gradonačelniku M. Bandiću, kako su i ovakva spalionica i alternativni prijedlozi „al'a San Francisco“ samo manjim dijelom provedivi i da bi ih trebalo objediniti i dopuniti, te prilagoditi Zagrebu i njegovim stanovnicima. Potrebno je uspostaviti konstruktivan dijalog svih sa svima, jer se ne radi o pitanjima koja se odgovaraju s “da i ne”, “za ili protiv” već onima „ili-ili”. Dijalog bi trebalo temeljiti na znanju i provjerenim činjenicama i ne početi tamo gdje su drugi bili prije 30 – 40 godina. Ako bi se respektirala nova moguća rješenja, ponavljam „a'laTehnix“ ne srameći se jer podržavam „hrvatsko“, provediv sistem bi se je mogao početi uspostavljati, uz dužno uvažavanje najstrožih zahtjeva iz EU, unutar par mjeseci. Preduvjet je da se „dite da materi”. Predložio sam da se umjesto ili barem nakon posjete „Hannoverima, Bečevima i Larnacama”, na tribini nisam spomenuo San Francisco,ali svako prije konačnih odluka ode do Novog Sada. Zašto Novi Sad? Tamo se najbliže može vidjeti kako to sve funkcionira. Ma možda bi se moglo i do Doboja, ali čini mi se da nam je Novi Sad bliži radi mnogih razloga.

Izgled da mi svi, kao i oni jučer, najviše zamjeraju upravo poziv u Novi Sad. Svi sve znaju kako nešto ne ide, a tamo eto ide, ali ne žele vidjeti. I profesor S. Dobrović je rekao kako su mu u Münsteru rekli da ne ide izdvajanje korisnih komponenti iz mješovitog otpada. Čast njemačkoj tehnologiji, ali ova naša, međimurska to omogućuje. Treba samo otići do Novog Sada.

Inače je na jučerašnjoj tribini profesor M. Poljak vrlo korektno elaborirao problem mulja s počišćivanja otpadnih voda. Objasnio je sve prednosti i mogućnosti o u podizanju kvalitete manje vrijednih tala. Puno sam jučer naučio od njega. Nažalost, ministar M. Zmajlović još dalje duguje odgovor kako ćemo u buduće rješavati taj problem. Navodno to već godinama radi neke britanska tvrtka, a prvi uređaji već proizvode mulj.

I sve dok „dite ne daju materi“ i ne odu do Novog Sada, sretni su i gradonačelnik M. Bandić i profesor S. Uršić. Obojica imaju na neprovediv projekt onog drugog dovoljno argumenata da su protiv. Nažalost da i sami predlažu nemoguće oni kao da ne vide. Inače mi se čini da dobro znaju što rade. Zašto to ne vidi i akademska zajednica? Mislim da sam ranije naveo odgovor.

Viktor Simončič




- 14:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2014.

Yulunga: Ugriz riđovke

Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije



Zahvaljujem se kolegici blogerici Yulunga na ovom plastičnom foto prilogu.




Naslov: Ugriz riđovke
Foto & Copyright: Yulunga


Blog 1: Yulunga 1
Blog 2: Yulunga 2



- 10:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.10.2014.

Budućnost je plastika

Izjava dana



Jeste li jučer, na prvim programu HTV-a gledali reprizu filma "Diplomac" s Dustinom Hofmanom u glavnoj ulozi? Evo jednog, meni iznimno zanimljivog isječka:



McGuire: Ben, želim ti reći samo jednu riječ. Samo jednu riječ.
Benjamin: Da?
McGuire: Slušaš li? ... Plastika!
Benjamin: Što s time mislite?
McGuire: Velika je budućnost u plastici. Razmisli o tome, hoćeš li?
Benjamin: Hoću.
McGuire: Važi, dogovoreno.



Film Diplomac (The Graduate) snimljen je 1967. godine prema istoimenom romanu Charlesa Webba. Režiser je Mike Nichols, a glavnu ulogu je odigrao tada 30 godišnji Dustin Hoffman, kasnije 7 puta nominiran i dvostruki dobitnik Oskara. Film Diplomac je 1996. uvršten u američki nacionalni registar filmova kao "kulturološki, povijesno i estetski značajan". a također je uvršten na listu 100 filmova u 100 godina. Iz filma Diplomac ostala je za vječnost zabilježena muzika "The Sound of Silence" (Zvuk tišine) u izvedbi američkog dueta Paul Simon & Art Garfunkel, a koju možete poslušati na sljedećem LINKU.



Izvori:
YouTube:
The Graduate "One Word: Plastics"
Wikipedia: The Graduate
YouTube: The Sound of Silence
Wikipedia: Dustin Hoffman


- 14:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.10.2014.

Pamučne vrećice nisu eco friendly

Komentar dana







Izvor:
Portal:
Črčkarije.com
Facebook: Črčkarije na fejsu



- 12:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 04.10.2014.

Odjeća od recikliranih PET plastenki

Vjerni čitatelji ovog bloga zasigurno će se sjetiti da je u nekoliko navrata pisano o korištenju recikliranog poli(etilen-teraftalata) (PET)-a za izradu niti za tkanje, a od kojih se izrađuju razne tkanine i odjevni predmeti. Od tkanina za tapeciranje, sportskih dresova pa sve do svečanih večernjih haljina.

Objavljene postove možete pogledati na sljedećim poveznicama:

- Znate li koji ne najnoviji modni trend?
- rPET za dresove Vatrenih
- NIKE u službi zaštite okoliša
- Automobilska sjedala od recikliranih plastenki


A jučer sam dobio ovaj promo materijal, pa ga prenosim:

Dizajnerska promo odjeća od plastičnih boca







XD APPAREL
jakne izrađene su od recikliranog poliestera (rPEST) koji je nastao recikliranjem PET boca. To su eco friendly jakne koje brinu za naš okoliš. Zato su ponosni nosioci bluesign® znaka koji se izdaje isključivo proizvodima koji imaju sve komponente i sastojke, pa i boje, usklađene sa strogim ekološkim standardima, bez kompromisa u bilo kojem dijelu. Svaka jakna dolazi u recikliranoj vreći za čuvanje odjeće. Trebate je samo brendirati svojim logotipom i eko priča može početi!








Izvori:
Promopoint.hr:
Dizajnerska promo odjeća od plastičnih boca
Blog Plastično je fantastično: Recikliranje


- 14:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 03.10.2014.

Naši plastičari (tekstilci) - AquafilCRO

Jučer sam predstavio slovensku firmu i njezin proizvodni proces oporabe poliamida (PA) odnosno šire poznato najlona. Ta je firma dio grupacije Aquafil iz Italije sa sjedištem u gradiću Acro. Grupacija Aquafill u svom sastavu ima preradbene i proizvodne pogone u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Tajlandu i Kini, ali i u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj posluje uspješna firma AquafilCRO d.o.o. sa sjedištem u Oroslavlju, zajednička investicija matične firme iz Italije i slovenske firme Julon d.o.o. Ljubljana (koja je također dio grupe Aquafil). Samo u 2013. godini investirano je 28 milijuna kuna, što je omogućilo proširenje i modernizaciju proizvodnih kapaciteta i dodatno zapošljavanje 30 radnika.




AquafilCRO, danas je moderna tekstilna tvornica koja prerađuje poliamidnu (PA), poliestersku (PEST) i polipropilensku (PP) pređu. Tu vrijedni Zagorci prerađuju većinom poliamidne (PA 6 i PA 6.6.) niti i pripremaju ih za daljnju preradu u široki spektar gotovih proizvoda - od najlon čarapa, preko kupaćih kostima pa sve do brojnih drugih aplikacija u tekstilu.

U tvornici je zaposleno 330 radnika. Osnovnu sirovinu u obliku neobrađene pređe dobivaju upravo iz Julona d.o.o. Ljubljana, a iz djevičanskog kaprolaktama i recikliranog poliamida (PA 6) proizvode poliamidne niti (jednostruke ili višestruke) te izvoze širom svijeta gdje se koriste za cijeli niz naših svakodnevnih gotovih proizvoda.

Pogledajte kako to izgleda:



















































































Izvori:
Aguafill Group:
AquafilCRO d.o.o.
KZŽ: Posjet ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka Krapinsko – zagorskoj županiji
Biznisplus: Vrdoljak posjetio talijansko-slovensku investiciju
Animated flags




Fotografije dobivene suglasnošću autora Martina Turka (kojem se ovom prilikom zahvaljujem). Fotografije su autorski zaštićene.

MARTIN TURK PHOTOGRAPHY j.d.o.o.
Fine Art Wedding Photography
web: http://www.martinturk.com
facebook: https://www.facebook.com/MartinTurkPhotography







- 18:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.10.2014.

Recikliranje najlona

Naši (susjedni) plastičari - Aquafil



Naši susjedi, Slovenci, u suradnji s talijanskim partnerom osnovali su tvrtku Aquafil Slovenia koja se bavi recikliranjem poliamida (PA) ili što je u javnosti poznatije - najlona. Proces regeneracije komercijalno je nazvan ECONYL.

Kompanija Aquafil ima sjedište u gradiću Arco u Italiji, a svojih 15 postrojenja i podružnica ima u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj (AquafilCro u Oroslavlju), Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Tajlandu i Kini. Zapošljava ukupno 2400 radnika.

Kružni proces izgleda ovako:



1. Prikupljanje ribarskih mreža,
ali i ostalih proizvoda pretežito od poliamida (PA) (podne obloge iz raznih prostora kao i iz automobila, tkanine tzv. najlon i perlon, kao i ostali predmeti od najlona.






2. Skladištenje i priprema za daljnju obradu.

Postrojenje u Ajdovšćini usitnjava predmete od poliamida, a kako bi bili pogodni kao ulaz u proces depolimerizacije.





3. Depolimerizacija
.
Obavlja se u postrojenju u Ljubljani i dobiva se monomer kao sirovina za polimerizacijski proces.





4. Polimerizacija.

U procesu polimerizacije od monomera ponovno se dobiva polimer poliamid 6 (PA6). Polimer je u obliku granulata.











5. Prerada.

Polimer poliamid 6 (PA6) prerađuje se u dvije vrste niti - niti od koje se izrađuju podne obloge i vrlo tanke niti od koje se izrađuju najlonske tkanine, ali i ponovno niti od kojih se pletu ribarske mreže.



6. Prodaja.

Svi ti proizvodi izvoze se širom svijeta.





Proizvodi:




Izvori podataka:
Econyl - regeneration system
AquafilCro - Oroslavlje
Animated flags


- 18:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 01.10.2014.

NEWSLETTER 19

NEWSLETTER 19



Poštovani,
pred Vama je redovni NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO za mjesec rujan.

Rujan - u prvoj polovici mjeseca održana je izložba fotografija PLASTIKA I PLASTIČNI PROIZVODI OKO NAS u Galeriji LAPIDARIJ u Omišlju. Ono što je važno naglasiti čitateljima, ovaj postav izložbe pozvan je u Tehnički muzej u Zagrebu. U travnju 2015. održati će se Festival znanosti, na kojemu će jedna od manifestacija biti i ova izložba.

Na blogu su ostale aktivnosti tekle su uobičajenim, možda nešto manjim ritmom, a zbog mog dužeg putovanja.

Evo pregleda objavljenih članaka (bilo je 18 objava) tijekom rujna na blogu "Plastično je fantastično" (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):

01.09. - NEWSLETTER 18 - Pregled objavljenih članaka na blogu tijekom kolovoza.
02.09. - PVC cijevi rješenje za probleme - Čitatelj bloga poslao fotografiju začepljenja betonske cijevi odvoda u svojoj kući. Betonska cijev je zamijenjena plastičnom cijevi od PVC-a.
03.09. - Bogomoljka na plastičnoj vrećici - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije - Suradnja s fotografima se nastavlja. Jedna zanimljive fotografija koju je snimila Alemka Goleš.
06.09. - Plastične vijesti 71 - Sjeverna Irska nametima smanjila potrošnju vrećica za 71,8 % - Sjeverna Irska, slijedeći primjer Škotske i Welsa od 1. travnja 2013. uvela je naknadu na plastične vrećice od 5 Ł centi (oko 48 lipa) s prvenstvenim ciljem smanjenja potrošnje. Prema Odsjeku za zaštitu okoliša Sjeverne Irske, potrošnja je nakon toga smanjena za 71,8 %.
14.09. - Uspješne i veliki vole - Naši plastičari - Kaplast - DS Smith Plastics Division objavio pripajanje hrvatske tvrtke za injekcijsko prešanje, Kaplast d.d. proizvođača plastičnih proizvoda, specijaliziranog za visoko kvalitetnu povratnu ambalažu za hranu i piće. Uz povećanje proizvodnih kapaciteta i proširenje ponude te kombiniranje obostranih iskustava u inovativnom transportnom pakiranju, ovo udruživanje će omogućiti da se poslovnim partnerima, iz raznih industrijskih grana, pruži znatno višu razinu poslovnog odnosa.
16.09. - Raščistimo to već jednom! - Oxorazgradiva plastika - hoće li se biorazgraditi? - Dvije svjetski priznate institucije: OWS (Organic Waste Systems) iz Genta u Belgiji i IKT (Institute of Polymer Technology) Sveučilišta Stuttgart u Njemačkoj imaju u planu provesti sveobuhvatno laboratorijsko istraživanje o oxorazgradivoj plastici.
17.09. - Umjesto odgovora na komentare - Dosta je na ovom blogu pisano o bioplastici - bilo onoj bioizvornoj ili onoj biorazgradivoj. No, ipak ne očekujem od čitatelja da sve pamte, stoga Vam hvala na pitanjima s kojima mi dajete priliku odgovoriti i pojasniti neke stvari i moje stavove. Post je izazvao veliku pažnju čitatelja bloga Plastično je fantastično, Blog.hr-a kao i web portala Dnevnik.hr, te na Facebook stranici Blog.hr-a.
19.09. - Čamac od plastičnih boca - Dvoje mladih Čeha odlučilo se na vrlo zanimljiv pothvat. Od plastenki sagraditi čamac s kojim će zaploviti rijekom Elbom od svog mjesta pa sve do Hamburga - dakle putovanje dužine 850 kilometara. Pored graditeljskog izazova, cilj je bio ukazati na neodgovorno ponašanje stanovnika uz Elbu koji odbacuju PET plastenke u rijeku kao i ukazati na prednosti recikliranja. Naime, nakon završenog putovanja planiraju svoj čamac reciklirati.
21.09. - Činjenicama protiv mitova - O sirovinama i zbrinjavanju - Nekoliko podataka o plastičnim vrećicama - sirovine, udio u otpadu i reciklabilnost.
22.09. - Trodimenzionalni tisak i plastika … mogućnosti su nesagledive - 3D tisak s plastikom: Video prilog kako je saksofon napravljen tehnologijom 3D tiska uz korištenje poliamida (PA) odnosno najlona kao i drugi video prilog s prikazom kako su tijela električnih gitara napravljena postupkom 3D tiska, a korišten je poliamid (PA) komercijalnog naziva Duraform (najlon posebno čvrste strukture).
23.09. - Naši (bivši) plastičari - DIOKI - bez komentara - Novinski oglas - obavijest o prodaji pogona EPS i DOKI.
24.09. - Komentar dana: Zabrana plastičnih vrećica nije pitanje zaštite okoliša - EU ne može konkurirati u proizvodnji plastičnih vrećica ostalima, najčešće Kini. Prema tome zabrana plastičnih vrećica nije pitanje zaštite okoliša, već zaštite EU od konkurencije - komentirao je prof. Igor Čatić.
25.09. - Plastični humor - Ništa bez plastičnih vrećica - Karkatura - fotomontaža humorista E-Chea.
26.09. - Dvaput je dvaput, pa makar i glupost bila - Komentar na dva članka iz dnevnih novina o navodnim opasnostima plastičnih predmeta. Post je izazvao veliku pažnju čitatelja bloga Plastično je fantastično, Blog.hr-a kao i web portala Dnevnik.hr, te na Facebook stranici Blog.hr-a.
28.09. - S plastikom je lakše - Branje mandarina u dolini Neretve uz korištenje plastičnih kašeta - foto prikaz.
29.09. - Plastične vijesti 72 - Kanada povećava udio recikliranja - Udio recikliranja plastične ambalaže u Kanadi porastao je 10 % u 2012. godini u odnosu na prethodnu godinu. Rast udjela recikliranja bilježi se treću godinu za redom, bilježi se u izvještaju Kanadskog udruženja plastičarske industrije.
30.09. - Ništa bez plastike - Vladine mjere za energetsku obnovu kuća započele su se realizirati. Za to se koriste dva plastična materijala PS-E i PVC.
30.09. - Plastične vijesti 73 - Guverner Kalifornije potpisao zabranu - BREAKING NEWS - Zadnji dan prema proceduri, 30. rujna 2014. svoj potpis na zakon SB 270 stavio je guverner savezne države Kalifornije Edmund G. Brown Jr. i time je uveo prvu zabranu jednokratnih plastičnih vrećica na razini jedne savezne države Sjedinjenih Američkih Država. Početak primjene zakona je od 1. srpnja 2015.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:

Napravljena je revizija i obnova objavljenih podataka o uvedenim zabranama plastičnih vrećica širom svijeta. Pregled je podijeljen u 3 posta, radi lakšeg praćenja:

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa):
Posebno je obrađena tema zadnjih aktivnosti bivšeg Europskog povjerenika za zaštitu okoliša g. Janeza Potočnika i njegov prijedlog Direktive o smanjenju potrošnje laganih plastičnih vrećica u EU.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Amerika):
nakon prethodne revizije bilo je dosta uvođenja zabrana, pa su novi podaci uvršteni u pregled.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 3 (Afrika, Azija, Australija):
Najviše novih zabrana uvedeno je u Indiji, pa su one unesene u pregled zabrana.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 6.

IZ POVIJESTI BLOGA:

Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
15.12.2011. - Bisfenol A (BPA) - Sveobuhvatni pregled o kemikaliji bisfenolu A (BPA) - što je, primjena, zabrinutosti, sigurno korištenje, pregled normi širom svijeta koje reguliraju upotrebu bisfenola A i plastičnim proizvodima. Članak na kojeg se često autor bloga u budućim postovima na blogu vraća i povezuje na činjenice koje su ovdje navedene.


Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO. I za kraj:

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično




- 18:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #