Plastično je fantastično

Oksobiorazgradiva plastika ne postoji!

Što se tiče znanstvene i stručne zajednice u svijetu i u Hrvatskoj dvojbe nema. Oksobiorazgradiva plastika je sve samo ne biorazgradiva. Oksobiorazgradiva plastika ne postoji - postoji samo oksorazgradiva plastika. Stoga, bolje i poštenije bi bilo reći da je to oksorazgradiva ili još točnije oksofragmentirajuća plastika. Dakle to je u pravilu standardna fosilna plastika kojoj su dodani aditivi za oksorazgradnju i tijekom određenog vremena ista se fragmentira u sitnije dijelove koji ostaju u prirodi, u zemlji ili u moru i drugom vodama. I to je upravo opasnost na koju nas s pravom zeleni i ekolozi upozoravaju.

O tome sam više puta pisao na blogu, a čak postoji i posebni odjeljak OKSOPLASTIKA (u stupcu s lijeve strane) gdje zainteresirani čitatelj može naći više članaka koji jasno odražavaju stav autora bloga o ovoj vrsti plastike.

Dakle, to je moj osnovni stav, a u nastavku dajem šire obrazloženje i prilažem tome dokaze:


Plastične vrećice i drugi proizvodi, kao što su agrikulturna plastična folija za malčiranje izrađena od polietilena (PE) pojavljuje se na tržištu kao "biorazgradiva", "oksorazgradiva" ili "oksofragmentirajuća", a ponekad čak i kao "kompostabilna" plastika.

Te tvrdnje, međutim, ne označavaju isto što i "biorazgradnja".

Osnova tehnologije oksorazgradivosti odnosno oksofragmentacije zasniva se na posebnim dodacima - aditivima, koji, kad su dodani u osnovne materijale, ubrzavaju razgradnju plastičnih folija i filmova, odnosno plastičnih proizvoda sačinjenih od plastičnih filmova. Ta tehnologija nije nova, a već od samih početaka primjene izrečeno je cijeli niz sumnji zbog svega onoga što je rečeno i obećano (od proizvođača i zagovaratelja) i onoga što je stvarno dobiveno (od korisnika, stručne i znanstvene zajednice - bilo plastičarske, bilo ekološke).

Način predstavljanja tih proizvoda (propaganda) predmet je dva sudska postupka. U oba slučaja utvrđeno je da tvrdnje koje su izrekli proizvođači odnosno prodavači su bile netočne što se tiče biorazgradivosti ili kompostabilnosti.

Europski bioplastičari snažno se protive korištenju pojma biorazgradiva i/ili kompostabilna plastika bez da se navede norma (standard - dakle međunarodno prihvaćena metoda i procedura ispitivanja) po kojoj je to svojstvo razgradivosti odnosno kompostabilnosti utvrđeno, jer takve izjave dovode do zablude i zbunjivanja, ali i prevare potrošača. Bez navođenja norme, takve tvrdnje su neprovjerljive.

I ja kao plastičar također sam načelno protiv razgradive plastike, biorazgradive, a posebno protiv oksorazgradive plastike. Naime, da bi se bilo koja plastika potpuno razgradila potrebno ju je prikupiti, odložiti na posebnim mjestima, podvrći posebnim uvjetima i tada će se plastika razgraditi. Kao plastičar, postavljam pitanje, čemu taj trošak odvojenog prikupljanja, prijevoza i postizavanja posebnih uvjeta da bi nešto razgradili, da bi "nestalo", a istovremeno bi se ta plastika, da nema ugrađenih posebnih dodataka mogla reciklirati i ostvariti znatne uštede u prirodnim resursima (sirovinama) i energiji, uz znatno povoljni utjecaj na okoliš.

Stoga, biti ću jasan: biorazgradiva plastika DA, ALI samo u određenim slučajevima, oksorazgradiva plastika NE.


Za one koje više zanimaju detalji i dokazi, evo nekoliko relevantnih dokumenata koji potkrepljuju gore navedene činjenice:


Australian Competition and Consumer Commission
(Australski odbor za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača)
Court declares Nupak 'Goody' plastic bags conduct misleading (Listopad 2010.)

Odbor je na svojim službenim stranicama objavio sudsku presudu kojom je Nupac, australski proizvođač plastične ambalaže i plastičnih vrećica proglašen krivim zbog dovođenja potrošača u zabludu. Naime, Nupac je tvrdio za svoje plastične vrećice da su biorazgradive i kompostabilne, a u skladu s australskim normama. Čak štoviše, utvrđeno je da njihove vrećice sadrže teške metale u koncentraciji većoj od dozvoljene te da se niti ne biorazgrađuju, niti raspadaju niti kompostiraju sukladno kriterijima propisanima australskim normama.


Presuda Federalnog suda australskog distrikta Viktoria u sudskom sporu između Australskog odbora za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača kao tužitelja i Lloyd Brooks PTY LTD isporučitelja "Earthstrenght" vrećica za kućnu upotrebu, za smeće te za zaleđivanje kao tuženika. Tuženik je na vrećicama koje je isporučivao distributerima navodio da su sljedeće tvrdnje:

"Čak i ako ih ne bacite u koš, ove vrećice neće biti otpad", "Potpuno razgradive vrećice - Fotorazgradnja - Biorazgradnja - Dezintegracija", "Od zemlje k zemlji" te druge tvrdnje za koje je utvrđeno da su lažne i/ili dovode do zabune ili zavode na krivo shvaćanje kupce da predmetne vrećice imaju svojstva koja u stvari nemaju. Također se utvrđuje da korištenje tih vrećica "neće biti pogodno za okoliš", da "korištenje škorba od tapioke ne pridonosi okolišu", te da "dodan škorb od tapioke nije pogodnost za okoliš jer ne pridonosi biorazgradnji", da "vrećice u koje je dodan škrob od tapioke nisu više razgradive od vrećica u koje škorb nije dodan", itd.

Također je utvrđeno da razgradivost Earthstrenght vrećica ne zadovoljava uvjete iz normi ISO 16929:2002(E) (međunarodna ISO norma) niti BS EN 13422 (europska norma). Temeljem svega zaključuje se da korištenje Earthstrenght vrećica ne predstavlja stvarnu niti značajnu pogodnost za okoliš niti da Earthstrenght proizvodi nisu bolji, sigurniji niti ekološki prihvatljiviji u odnosu na druge proizvode (plastične vrećice) na tržištu. Lloyd Brooks PTY LTD ne smije više na Earthstrenght vrećicama i propagandnim materijalima koristiti navedene tvrdnje.


UK Department for Environment, Food & Rural Affairs
(Ministarstvo okoliša, hrane i ruralnih poslova Ujedinjenog kraljevstva)
Assessing the environmental impacts of oxy-degradable plastics across their life cycle
(Procjena utjecaja na okoliš oksorazgradive plastike tijekom životnog ciklusa proizvoda) - EV0422, Siječanj 2010.

Studija u kojoj je na 104 stranice dan kompletan pregled relevantnih ispitivanja i podataka te je utvrđeno sljedeće:
- vrijeme razgradnje oksorazgradive plastike ne može se predvidjeti jer ovisi o brojnim vanjskim okolišnim utjecajima. Utvrđeno je da se oksorazgradiva plastika raspada (fragmentira) u manje komadiće unutar 2 do 5 godina.
- oksorazgradiva plastika nije kompostabilna u skladu s prihvaćenim međunarodnim normama EN 13432 i ASTM 6400.
- oksorazgradiva plastika ne bi se smjela odlagati s otpadom koji se kompostira jer plastično ostaci bi mogli utjecati na kvalitetu komposta.
- navođenje da je oksorazgradiva plastika biorazgradiva dovodi do zabune kod potrošača, što može dovesti do kontaminacije kompostabilnog otpada.
- biorazgradnja oksorazgradive plastike može se očekivati samo nakon njenog usitnjavanja (fragmentacije), a i tada je proces razgradnje vrlo spor.
- neizvjesna je sudbina plastičnih fragmenata koji ostaju u zemlji.
- raste zabrinutost da bi ti fragmenti mogli doći u probavni trakt beskralješnjaka, ptica, životinja i riba.
- ovim istraživanjem nisu utvrđeni dokazi da oksorazgradivi dijelovi (fragmenti) imaju negativan bioakumulacijski učinak, ali nije utvrđeno niti da nemaju.
- nisu nađeni dokazi kojim bi se potvrdila otrovnost ove vrste plastike zbog dodanih aditiva.
- oksorazgradivi proizvodi nisu pogodni za duže čuvanje stvari.
- oksorazgradiva plastika nije pogodna za recikliranje.
- problemi se mogu pojaviti kad se takva plastika zbrinjava. Najbolje rješenje za ovu vrstu plastike je spaljivanje, a u nemogućnosti spaljivanja, odlaganje na odlagalištima
- pojedini proizvođači oksorazgradive plastike tvrde da su njihovi proizvodi rješenje za probleme zbrinjavanja otpada jer će se njihovi proizvodi razgraditi. Obzirom da se navedena plastika neće razgraditi za oko 2 do 5 godine, ista će ostati vidljiva kao odbačeno smeće sve do vremena kada će započeti razgradnja.


European Bioplastics - Factsheet:
British Standard on oxo-biodegradation of plastics
(Europsko udruženje bioplastičara - činjenice: Britanska norma o oksobiorazgradivosti plastike) - lipanj 2011.:

U ovom dokumentu objavljenom na službenim stranicama European Bioplastics udruženja daju se informacije vezane uz Britansku normu BS 8471 “Methods for the assessment of the oxo-biodegradation of plastics and of the phyto-toxicity of the residues in controlled laboratory conditions“ (Metode za procjenu oksorazgradivosti i fito-toksičnosti ostataka u kontroliranim laboratorijskim uvijetima).

Navedena norma definira postupak ispitivanja ponašanja plastike koja je izložena umjetnom starenju (foto razgradnja) ili toplini (toplinska razgradnja). Ova dva mehanizma razgradnje također se nazivaju oksorazgradnja jer efekt i topline i svjetla na plastiku izazivaju oksidaciju. Ova norma BS 8472 daje laboratorijske rezultate, a ne preporuke o prikladnosti testiranih proizvoda za bilo koju primjenu. Stoga, ne mogu se prihvatiti tvrdnje pojedinih proizvođača oksodegradabilne plastike da su njjihovi proizvodi "oksorazgradivi sukladno normi BS 8472".


European Bioplastics - Position paper:
Oxo-degradable Plastics
(Europsko udruženje bioplastičara - Službeni stav: Oksorazgradiva plastika), lipanj 2009.:

U ovom dokumentu se navodi da je bioplastika sva ona plastika nastala od bio sirovina, uzgojina (bioizvorna), plastika koja se biorazgrađuje (biorazgradiva) ili ta plastika ima oba svojstva. Pojmovi "razgradivo", "biorazgradivo" i "oksorazgradivo" koriste se kako bi se promovirali proizvodi koji su napravljeni od klasične plastike kojoj su dodani posebni aditivi za razgradnju. Ti aditivi zasnivaju se na kemijskim katalizatorima koji sadrže nosive metale kao što su kobalt (Co), magnezij (Mg), željezo (Fe), itd. Aditivi su u stvari inicijator procesa raspadanja (fragmentacije). Toj vrsti plastike se dodaju i stabilizatori kako bi se izbjegla neželjena razgradnja van kontroliranih uvjeta, pa takva plastika ima oslabljena mehanička svojstva.

Također, jasno se definira da usitnjavanje (fragmentacija) nije isto što i biorazgradnja. Oksorazgradnja je rezultat kemijske reakcije, a rezultat je da nakon te reakcije plastika ostaje u okolišu, ali usitnjena. To usitnjavanje nije rješenje za probleme zbrinjavanja otpada. Takva akumulacija usitnjene plastike predstavlja rizik za okoliš.

Oksorazgradiva plastika nije pogodna za sustav recikliranja te su svoje neslaganje s tom vrstom plastike izrazila i najveća europska udruženja reciklara: European Plastics Recyclers Association (EuPR) i Association of Postconsumer Plastic Recyclers (APR).


Italy: The antitrust authority: Misleading and comparative advertising
Italija: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja: Lažno i komparativno oglašavanje
Slučaj: PI 4972 - 100 % razgradive COOP vrećice - siječanj 2006.

Udruženje za zaštitu potrošača kao i pojedine ekološke udruge prijavile su ovom tijelu trgovački lanac COOP da lažno informira kupce i u dnevnim novinama propagira da su njihove vrećice 100 % razgradive, a utvrđeno je da njihove vrećice ne zadovoljavaju zahtjeve iz norme UNI EN 13432 (“Requirements for packaging recoverable through composting and biodegradation - Test scheme and evaluation criteria for the final acceptance of packaging”) (Ambalaža - Zahtjevi za oporabivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom -- Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže) koja je sukladna s Europskom Direktivom 94/62/CE o ambalaži i ambalažnom otpadu.

U svom obrazloženju, tijelo je zaključilo da način propagandiranja vrećica dovodi do zabune kod potrošača i stvara kod njih krivi dojam da se te vrećice mogu baciti te da će se razgraditi u prirodi. Također, nisu informirali potrošče da će prilikom razgradnje biti i ostataka koji će ostati u prirodi. Tvrdnja da su vrećice 100 % razgradive navodi kupce da je ta tvrdnja rezultat nekog znanstvenog istraživanja. kao rezultat takvog porpagandiranja jeste krivi dojam potrošača da su te vrećice kompatibilne s okolišem te time navode kupce da kupujući ove vrećice čine korisno djelo prema okolišu, što nije istina.

I na kraju, način propagandiranja COOP-ovih vrećica dovodi potrošače u zabludu da su te vrećice ekološki kompatibilne što je suprotno istini te temeljem tih neistinitih tvrdnji navesti kupce na kupnju COOP-ovih vrećica, što nije dozvoljeno.


Loughborough University: News release:
Research questions the environmental credentials of ‘degradable’ plastics
(Sveučilište Loughborough, Velika Britanija: Priopćenje za javnost:
Istraživačka pitanja o okolišnoj sukladnosti razgradive plastike), Ožujak 2010.

U svom obraćanju javnosti, znanstvenici s ovog sveučilišta potvrdili su činjenice utvrđene istraživanjem, da pojedine razgradive plastike možda nisu tako ekološki prihvatljive, kako potrošači misle. Istraživanje je naručilo britansko Ministarstvo okoliša, hrane i ruralnih poslova (DEFRA), a za cilj je imalo utvrditi utjecaj na okoliš oksorazgradive plastike koja je inače napravljena od uobičajenih vrsta plastike kojima su dodati aditivi za razgradnju i ubrzanje tog procesa.

Oksorazgradljiva plastika se koristi za proizvodnju plastičnih vrećica i plastične ambalaže i često se propagandira kao razgradiva, biorazgradiva ili ekološki prihvatljiva plastika. Ipak, nezavisna studija koju su proveli znanstvenici Sveučilišta Loughborough utvrdila je da korištenje tih aditiva za ubrzanje degradacije neće poboljšati ekološki utjecaj tih proizvoda.

Studija je jasno utvrdila da su potrošači dovedeni u zabludu s pojedinim tvrdnjama proizvođača. distributera i prodavača plastičnih vrećica i plastične ambalaže s oksoaditivima. Ti se plastični proizvodi ne mogu kompostirati, a korištenje pojma biorazgradnja može izazvati zabunu. Nepravilno odlaganje ove vrste plastike ima moguće negativne posljedice na sustav kompostiranja i recikliranja.


National Association for PET Container Resources (NAPCOR):
NAPCOR Opposes the Use of Degradable Additives in PET Packaging, Feb 2012
(Američko udruženje proizvođača PET ambalaže: NAPCOR se protivi korištenju aditiva za razgradnju u PET ambalaži). - veljača 2012.

U svojoj izjavi NAPCOR izražava svoju zabrinutost u odnosu na aditive za razgradnju u PET ambalaži. Posebno ističu:
- plastična ambalaža s aditivima za razgradnju može imati negativan utjecaj na sustav recikliranja
- korištenje aditiva za razgradnju u suprotnosti je s ključnim načelima održivosti i upravljanja okolišem


Society of the Plastics Industry (SPI): Position paper:
Oxo-biodegradables and other degradable additives
(Udruženje proizvođača plastike: Službeni stav:
Oksorazgradivi aditivi i ostali aditivi za razgradnju) - siječanj 2010.

U svom službenom stavu, Američko udruženje proizvođača plastike, izražava da se usitnjavanje, kao posljedica oksorazgradnje ne može smatrati biorazgradnjom, već je ta fragmentacija posljedica kemijske reakcije. U svom službenom dokumentu potvrđuju sve navode koje su objavili European Bioplastics - Position paper: Oxo-degradable Plastics (Europsko udruženje bioplastičara - Službeni stav: Oksorazgradiva plastika), lipanj 2009.


Organic Waste Systems (OWS):
Benefits and challenges of bio- and oxo-degradable plastics - A comparative literature study
(OWS Sustavi za organski otpad, Belgija:
Koristi i izazovi bio i oxorazgradive plastike - Komparativno istraživanje objavljene literature)
- Deconinck, S. i De Wilde, B. – Završni izvještaj, kolovoz 2013.

Ovo istraživanje može se svesti na ključne zaključke:
Biorazgradiva plastika - većinom zadovoljava zahtjeve normi za industrijsko kompostiranje kao i za razgradnju u drugim uvjetima, a te se karakteristike dokazuju certificiranjem od strane ovlaštenih laboratorija. Osnovne sirovine za biorazgradivu plastiku su na bazi škroba, celuloze, kemijski sintetiziranih materijala, kao proizvod bakterija te na fosilnoj osnovi. Svi ti materijali biorazgrađuju se biološkom aktivnošću najviše aktivnošću enzima, mikroba ili gljivica.

Oksorazgradiva plastika - ne zadovoljava zahtjeve normi koje definiraju industrijsko ili kućno kompostiranje. U stvari, oksorazgradiva plastika je konvencionalna plastika s dodatkom aditiva sa sadržajem soli metala. Proizvođači izjavljuju da se degradacija inicira s kisikom iz vlage, a ubrzava se ultraljubičastim zrakama i/ili toplinom. Takvih pozitivnih rezultata razgradnje bilo je vrlo malo, a isti se nisu mogli ponoviti pod istim uvjetima niti su potvrđeni ni od istog, niti od drugih autora. Alternativne metode (karbonilni indeks, molekularna težina, rast mikroba) ne mogu potvrditi biorazgradnju, već samo biološku aktivnost. Stoga se za ovu plastiku ne može navoditi da je biorazgradiva već je za tu plastiku prikladniji naziv termo ili foto fragmentirajuća plastika



Izvori:
Osim gore navedenih dokumenata kojima su u tekstu umetnute poveznice, korišteni i podaci službene web stranice europskih bioplastičara (European Bioplastics) o oksoplastici: Oxo-biodegradability