Znači nema razgradnje. Plastika je kriva za ovo stanje na zemlji. Kad je počela osvajati svijet, jel to bješe koncem 60-ih, zajebala je cigane jer više nije bilo krpanja lonaca. Da bi opstali prebacili su se u politiku i evo što se desilo.:)
10.10.2014. (11:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
proricatelj
Ima razgradnje, ali oksoplastika to nije. Svaka čast Plastiku na ovom iscrpnom odgovoru. Plastika se počela širiti sredinom stoljeća. Od 1,5 milijuna tona 1951. proizvodnja je narasla u 2013. gotovo na 300 milijuna tona, ekvivalenta više od 2,5 milijardi tona čelika (on je sada negdje na 1,7 milijardi).
Uvijek se nađe, kako bi to rekao M. Bandić neki znanstveni jukebox-vci, pa tako i za oksoplastiku. U tome u Hrvatskoj prednjače stručnjaci koji su svoje jukebox znanje demonstrirali već u više slučajeva. Pa su bili prisiljeni napustiti i poduzeće.
Plastik radi fantastičnu stvar. Najljepša mu hvala za to.
10.10.2014. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Više sam o plastici naučila na tvom blogu nego sve puste godine koliko je koristim u raznim oblicima. Koliko je razgradiva ostavljam stručnjacima da utvrde, a da velikim dijelom može ići na reciklažu, može, možda se na tom polju može više činiti. A sada ćurim uši i mrvicu se uključujem u utakmicu s Bugarima:))
10.10.2014. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
11.10.2014. (05:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pčelica Maja
Stvar je u principu vrlo jednostavna: biorazgradnja se sastoji od dvije faze - fragmentacije (usitnjavanja) i mineralizacije (pretvaranja organskog ugljika iz plastike u anorganski, npr. ugljikov dioksid). Kod oksoplastike je dokazana fragmentacija, no ne i mineralizacija, tj. nije dokazano prepoznaju li mikroorganizmi takvu plastiku kao hranu ili ne. Dakle, za takve materijale ne može se tvrditi da su biorazgradljivi jer oksorazgradljiva plastika nema certifikate ovlaštenih institucija (kao što su Vinçotte i DIN CERTCO), dakle nije certificirana niti za kućno niti za industrijsko kompostiranje. Nažalost, takva plastika na mala vrata ulazi u trgovine i pogrešno se reklamira kao biorazgradljiva. A o njoj nisu dovoljno educirani niti plastičari, a kamoli obični potrošači.
14.10.2014. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Znači nema razgradnje. Plastika je kriva za ovo stanje na zemlji.
Kad je počela osvajati svijet, jel to bješe koncem 60-ih, zajebala je
cigane jer više nije bilo krpanja lonaca. Da bi opstali prebacili su se
u politiku i evo što se desilo.:)
10.10.2014. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
proricatelj
Ima razgradnje, ali oksoplastika to nije. Svaka čast Plastiku na ovom iscrpnom odgovoru. Plastika se počela širiti sredinom stoljeća. Od 1,5 milijuna tona 1951. proizvodnja je narasla u 2013. gotovo na 300 milijuna tona, ekvivalenta više od 2,5 milijardi tona čelika (on je sada negdje na 1,7 milijardi).
Uvijek se nađe, kako bi to rekao M. Bandić neki znanstveni jukebox-vci, pa tako i za oksoplastiku. U tome u Hrvatskoj prednjače stručnjaci koji su svoje jukebox znanje demonstrirali već u više slučajeva. Pa su bili prisiljeni napustiti i poduzeće.
Plastik radi fantastičnu stvar. Najljepša mu hvala za to.
10.10.2014. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Više sam o plastici naučila na tvom blogu nego sve puste
godine koliko je koristim u raznim oblicima. Koliko je razgradiva
ostavljam stručnjacima da utvrde, a da velikim dijelom može
ići na reciklažu, može, možda se na tom polju može više činiti.
A sada ćurim uši i mrvicu se uključujem u utakmicu s Bugarima:))
10.10.2014. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Primijetio si da su nestručnjaci najglasniji...
11.10.2014. (05:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pčelica Maja
Stvar je u principu vrlo jednostavna: biorazgradnja se sastoji od dvije faze - fragmentacije (usitnjavanja) i mineralizacije (pretvaranja organskog ugljika iz plastike u anorganski, npr. ugljikov dioksid). Kod oksoplastike je dokazana fragmentacija, no ne i mineralizacija, tj. nije dokazano prepoznaju li mikroorganizmi takvu plastiku kao hranu ili ne. Dakle, za takve materijale ne može se tvrditi da su biorazgradljivi jer oksorazgradljiva plastika nema certifikate ovlaštenih institucija (kao što su Vinçotte i DIN CERTCO), dakle nije certificirana niti za kućno niti za industrijsko kompostiranje. Nažalost, takva plastika na mala vrata ulazi u trgovine i pogrešno se reklamira kao biorazgradljiva. A o njoj nisu dovoljno educirani niti plastičari, a kamoli obični potrošači.
14.10.2014. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...