O-da životu!

Dok cure posljednji dani vašeg druženja s našom djecom, srce mi lupa od tuge jer se rastajemo,
ali i neopisive sreće jer smo imali privilegiju biti dio vašeg učenja.
Nisu to brojke i slova, crte i pravci, kvadrati i trokuti. Nisu to naštrebana znanja ni nauke, dio sistema i
ograničavanja. Vaše znanje više je od toga.
Ono što ostaje u srcu. U mom srcu koje lupa jer osjeti čovjeka. U srcu naše djece jer osjete prijatelja.
Ne postoji poklon koji se kupuje novcem na rastanku, kao zahvala djece i roditelja.
Ne postoji riječ zahvale na rastanku koji je ujedno i početak.

Četiri godine bila ste našoj djeci druga mama.
Bila ste oličenje mudrosti, svetosti i življenja u skladu s prirodom.
Pričala našoj djeci o stvarima koja se ne uče u školi.
Dopustila da, u sistemu zatvorenih knjiga, imaju otvorene misli i emocije.
Spuštala ste se na njihov nivo, u srce i dječju dušu, bez predrasuda i osuda.
Poštivala njihovu individualnost, cijenila različitost karaktera, upućivala u dobro, tjerala od zla.
Donosila ste osmijeh, veselje, pozitivu.
Naučila da se poštuju i cijene kao jedinke, a dio zajedništva.
Dala ste im osjećaj da se vole kakvi jesu, najljepši vjetar u leđa na njihovom putu odrastanja.
Bila ste njihov drugi roditelj koji potiče, nagrađuje, pohvaljuje.
Dala ste najbolje od sebe i to isto izvlačila od njih.
.
Nema te zahvale kojom bih odala priznanje vašoj ljudskosti.
Da se djeca vole i žive u zajedništvu i van okvira školske učionice.
To je vaša zasluga. Probleme ste riješila unutar četiri zida male učionice na kraju hodnika.
Tog malog, ali slatkog razreda, malih dječjih dušica, našeg 4.c, koji putuje dalje.
Na putovanje zvano odrastanje. Bez svoje učiteljice, svog prijatelja i podrške.
Sve ostalo i svi ostali ne mogu vas dostojno zamijeniti.
Ali znam i sigurna sam da ćemo svakome dati priliku, baš kao i vi.
Baš kao i moj jedanaestogodišnji sin kojeg ste uz moj odgoj nadogradila i obogatila za kvalitete kao što su : tolerantnost, humanost, optimizam i vjera.
Jer jednog dana kad se završi ovo putovanje pod nazivom škola, nikakve ocjene, petice ili jedinice, diplome ni svjedodžbe
neće mom sinu biti olakšica i temelj za nadogradnju, kao kvalitete koje ste mu vi usadila.
Hvala vam neizmjerno.
Na mnogim stvarima koja ste mi osvijestila,a ja ih nisam vidjela. Zbog vas sam svjesno još bolja mama i čovjek.
Jer dajem i pružam priliku svom sinu da bude ono što je, da ga ne prosuđujem, ne sputavam.
Rekla ste- trebao je biti curica koliko je nježan.
A ja, u čudu, slušam i mislim gdje sam pogriješila u odgoju muškarca.
Na to nadodajete kako je lijepo da ga prihvaćam takvog i da sam zaslužna za njegovu nježnu stranu.
Pa naglo osvijestim kako moj sin nema potrebe biti gruba muškarčina jer ga mi na to ni ne potičemo.
On je nježna, emotivna dušica, a na terenu nogometaš u kopačkama.
On je ono što je. I mi ga u tome podržavamo.
A vi ste mi pomogla da ustrajem u svojoj sigurnosti i odluci da je najbolje za djetetovu sreću poštivati ga.
Da živi u istini .
Budite ponosna na svoj radni staž i generacije koje ste odgojila.
Hvala vam!
Sve druge riječi nisu dostojne poštovanja i zahvale.