|
„Ritual HODANJA PO ŽERAVICI-FIREWALKING jedan je od najstarijih rituala
pročišćenja tijela, uma i duha na planeti Zemlji....“
početak je teksta koji sam prepisala sa istoimene službene stranice.
Nije mi namjera citirati, već ću ispisati svoj doživljaj
hodanja po žeravici, svoje iskustvo.
Iskustvo je to koje dugo želim pa shodno tome,
već neko vrijeme pratim objave majstora vatre- Neven Carin.
Majstor vatre je tek jedna od njegovih brojnih životnih uloga
koje dobivamo i prihvaćamo u životu.
Uvjerila sam se da Neven to radi savršeno.
Cjelodnevni seminar uz Nevenovo vodstvo na njegovom imanju,
nas četrnaest polaznika iz raznih dijelova Hrvatske,
prvenstveno je zanimljivo zbog razlika i prihvaćanja istih.
Različiti ljudi, profesije, godine, svjetonazori...
svi sa svojim ciljem, odbacivanja nepotrebnog, traženja potrebnog..
od svete nam Vatre, najjačeg prirodnog elementa uz vodu, zrak, zemlju i drvo.
Moja osnovna namjera je bila pojačati svoju vatru,
odlučnije donositi odluke, hrabro koračati kroz život.
Jasno mi je da je ovo nadogradnja na zadnjih šest godina života
te da sam odbacivanjem raznih strahova prije toga,
došla do odluke i iskustva hodanja po žeravici.
U niti jednom trenutku nisam osjetila sumnju i strah,
iako su ljudi oko mene, moji poznanici pitali i govorili „Šta ćeš ako se opečeš?“
Ni ta pitanja me nisu pokolebala jer sam svjesna da pričaju o svom strahu,
o svojim umnim granicama kojih se ja rješavam.
Pa i ako hod po žeravici boli, do oslobođenja se dolazi kroz bol.
Sva iscjeljenja nas oslobađaju boli i to je u životu tako.
Višesatne pripreme, lijepe rituale spajanja sa sobom i vatrom ne bih opisivala,
dio su to jedinstvenog obreda vođenog najhrabrijim i najodlučijim među nama.
Na njegovim službenim stranicama, u raznim medijima,
možete pronaći teoriju i opis ceremonije,
meni bi bilo najdraže da si je dozvolite uživo
jer nema te teorije koja će zamijeniti praksu.
Nema te hrabrosti do suočavanja sa samim strahom.
Zanimljivo mi je da su me u dijelovima rituala
iznenadili strahovi i boli koji su potpuno neočekivano izašli,
a to dokazuje koliko je podsvijest moćna,
koliko toga smo potrpali pod tepih da bi preživjeli,
a itekako nas obilježava na nesvjesnoj razini.
Drago mi je što sam imala priliku u spajanju s vatrom i njenom toplinom
podići sliku i bol iz djetinjstva koju sam na taj način imala priliku prihvatiti i otpustiti,
olakšati si teret.
Drago mi je da sam imala priliku vidjeti i čuti toliko različitih,
nepoznatih ljudi,
da sam cijelo popodne provela u prirodi i zelenilu,
uz šum obližnjeg potoka.
Posebno mi je drago što sam u toku paljenja svete Vatre
imala priliku čuti pijetla kako kukuriče najavljujući mi moju zoru, moje svitanje.
Još mi je draže što je Neven uz svoje znanje i profesionalizam,
svestrani mudar čovjek, koji se u niti jednom trenutku nije uzdigao iznad nas,
već nas je vodio i jačao svojom veličinom poniznosti pred prirodom i svetom Vatrom.
Nisam mogla zanemariti Indijanski duh i ljubav prema prirodi
te mi je posebno drago da smo ispoštovali spajanje
sa sve četiri strane svijeta,
sa svim životnim elementima i najčešćim životnim pričama
kroz čitanja i mudre poruke poslovica i tekstova .
Svi smo sudjelovali izmjenjujući svoje strahove i boli pa smo također svi,
nas četrnaest, spremno slijedili vatreni tepih iza svog vođe.
Slučajno ili ne, prvi prolazak sam prošla odmah iza njega.
Vatreni tepih se razgrtao pet puta.
Ja sam ga prošla četiri jer sam osjetila da nemam potrebe više,
bar ne danas.
Vjerovatno se pitate kako sam...
Tako da smo nas četiri prijateljice ostale feštati do nekih četiri ujutro,
zaspale za nekih pola sata.
Sutradan smo nakon četiri sata spavanja
otišle u šumu šetati do potoka na preporuku Nevena.
Do potoka nam je trebalo nekih sat vremena hoda kroz pitoresknu prirodu,
a tamo smo odlučile oprati svoja stopala.
Sinoćnju vatru zamijenio je šumski potok nakon kojeg
smo odlučile zaći dublje u šumu,
nauživati se prirode i vratiti na ručak.
Ispunjene, sretne i pune dojmova vratile smo se u svoj grad.
Budim se već dvije noći u svom krevetu.
Svako jutro se budim sa još većim dojmovima.
Zanimljivo da ih nemam potrebu pričati,
želim da ta divna energija i dojmovi ostanu u meni,
da ih zauvijek sačuvam.
A ovako,... nadam se, kao i u svakom postu do sada,
da će moje iskustvo motivirati nekoga na promjenu ,
na prihvaćanje životne odgovornosti pa makar i kroz vatru.
Vatreni pozdrav!
Oznake: fire, walk, healing
|
