ponedjeljak, 08.03.2021.

Sve je u redu...

U meni žive malo dijete, povrijeđena djevojčica i mudra žena.
Dijete ide kroz život igrajući se sa smiješkom
u šarenilu vedrih emocija.
Pruža ruke pozivajući ostalu djecu na bezbrižan ples
gdje je jedini zakon,
širom otvoreni zagrljaj.
Tu, u zagrljaju topline, podrške i veselih osmijeha,
igra je naša valuta.

Iza ugla,
sama i povrijeđena djevojčica,
bolno krvari iznutra
uvjetujući igre i suigrače.
Ne zna kome vjerovati,
sa kime se igrati.
Čija će ruka izgubiti toplinu,
koga će prestati grliti kada stisak olabavi,
čim olabave njena očekivanja
kroz čvrsta razočaranja.
Pomno prosuđuje u boli zrcaljenenih trauma
ostalih povrijeđenih djevojčica i dječaka.

Mudra žena razumije, podržava,
voli u prihvaćanju.
Vida rane koje su poslužile
da bojno polje života, igralište različitosti,
postane teatar žanrova u kojem
izmjenjujemo svoje uloge.
U trenucima svjesnosti
kroz nemirne ratove,
moja žena teži miru i slobodi.
Voli svoje naivno dijete, povrijeđenu djevojčicu
i tiho, u igri skrivača,
svoje slabosti jača suzama.

Ako je slabost dozvoliti si emociju u predstavi života
gdje si svoj glumac i režiser,
dajem si nagradu za životno djelo!
Jer u svakom žanru,
plivam poput ribe u vodi i kada ponestane zraka,
kada ne vidim obzir pokriven visokim valovima
i kada me more lomi o oštre hridi.
Brusi me poput dijamanta
gdje si zahvaljujem naklonom-
ja, svoja glavna, sporedna uloga
i svoj najvjerniji gledatelj, promatrač.

Sve je u redu.
Iako ponekad kraj ne izgleda sretan,
svaka predstava nosi svoju pouku,
a svaka maska na kraju
padne.




Oznake: naivno dijete, povrijeđena djevojčica, mudra žena


13:38 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.