ponedjeljak, 30.10.2017.

Bogatstvo (drugi dio)


Obožavam život sa svom inspiracijom koju mi nosi.
Trenutno je nešto rjeđe pretačem u pisanje
no svakodnevno crpim inspiraciju za konkretnije stvari u suživotu i radu s ljudima.
Taj rad, između onog poslovnog koji donosi materijalnu korist
krenuo je i putem duhovnog prenošenja,
također kroz moje tijelo i razne oblike na koje me navodi duša iz čiste ljubavi.
U fazi sam osvještavanja i spajanja duhovnog s materijalnim
jer je u ovom materijalnom svijetu to neodvojivo.
Duše smo u fizičkom tijelu i sve svoje potrebe materijaliziramo
pa je tako ovdje i novac samo kruta materija, energija razmjene.

Ne bi stali u jedan post svi programi koje sam
osvijestila u vezi novca i svi strahovi,
negativni zapisi.
Masovna su to uvjerenja većine ljudi.
Nisam sigurna koliko ljudi bi razumjelo sve što želim napisati
jer da bi uopće mogao vidjeti novo uvjerenje, prvo trebaš maknuti staro.
Dok god misliš da ti to staro uvjerenje služi, zatvoren si za nove spoznaje.
Je li moguće i je li normalno da se svjesno želimo bojati novca,
da svjesno želimo raditi po cijele dane da bi plaćali račune,
robovali poslovima koje čak i ne volimo?
Je li normalno da smo uvijek u minusu na računu,
da se gombamo iz mjeseca u mjesec kako preživjeti?
Normalno je da na kraju mjeseca ostanemo bez kinte
te čekamo plaću kao ozeblo sunce?
Normalno je da nam se ne plaćaju računi
jer ne vidimo smisao između davanja i primanja?
Bojimo se svojih želja koje izlaze iz okvira „prosječnog“?
Sramimo se što razmišljamo o nedostižnom putovanju, boljoj hrani, piću?
Normalno je da se kvaliteta više plaća?
Normalno je što uplaćujemo loto,
a istovremeno ne vjerujemo da smo mi te sreće,
bojimo se da ćemo novce potrošiti prije nego ih dobijemo......?
Loših uvjerenja je i previše!
Ako ste se igdje prepoznali, dobra vijest je da živimo život
onako kako vjerujemo i da mijenjanjem uvjerenja mijenjamo svoj život.
Ne obratno!

„Bogatstvo“je moja ispisana priča na blogu ( 22.01.2015. )
te u zajedničkoj blogerskoj knjizi, inspirirana stvarnom situacijom,
inspirativnom ženom koja u oskudijevanju materijalnog
nesebično dijeli svoje duhovno bogatstvo.
Uz taj talent, život ju je pomilovao predivnim sinom
koji reda uspjehe u školi i uz sve egzistencijalne borbe
izrasta u pravog genijalca.
Uvjerena sam da će dijete tijekom života spojiti to materijalno i duhovno
te uživati u životu punim plućima
trošivši svoje stečeno materijalno
jer je sada kada „nema“ ,zahvalan na svemu što ima.
Predivna životna priča i predivan životni uzor
kako se jača duh kada materijalno oslabi.

Moja inspiracija je dobila poveći iznos na lotu!
Toliko sam sretna zbog nje budući će si olakšati život,
a i potvrdila je zakon da što daješ to ti se vraća.
To nesebično dijeljenje postalo je primanje i život ju je opet i opet nagradio jer
„ ...To Mirjanino otvoreno srce. Nimalo zatrovano surovošću života....“
napisala sam te godine i dalje tako mislim, osjećam.
Želim joj da potroši novce na najbolji mogući način,
da uživa, da ih se ne boji i da živi u toj predivnoj energiji i dalje.
Neodvojivo je duhovno od materijalnog
na što mi je život ukazivao još u ranoj mladosti,
danas još više to potvrđuje.

Sa osamnaest godina sam se odvažila na veliki korak,
odlazak od obiteljskog doma i pronalaska posla u drugoj državi.
U samo šest mjeseci tog velikog iskustva
načela sam upoznavanje sa samom sobom,
svim strahovima i sumnjama u sebe,
svega onoga kada se odmakneš od roditelja te uvidiš da je tvoje.
Nesigurnost, manjak samopouzdanja, nedostatak hrabrosti, odvažnosti,
vezivanje za bliske ljude, pretjerana skromnost, stavljanje drugih ispred sebe....
hrpa boli iznutra u raskoraku svoje istine i naučenih programa.
Naravno, tada nisam znala da je to to,
ali sam se van obiteljskog doma prestrašila samostalnosti,
odgovornosti i postavljanja sebe za sebe- do sada su to radili roditelji.
Kako ništa nije slučajno, tako mi je i ovo iskustvo donijelo više koristi od novaca
koje sam zaradila jer sam otišla s uvjerenjem kako ću preokrenuti svoj život
te novcem zamijeniti ono što mi nedostaje iznutra.
Ništa se od toga nije dogodilo, dapače,
još više razočaranja i strahova se podiglo
jedno slobodno popodne u rođenom gradu.
Jedan dan koji sam iskoristila za kavicu u svom društvu. T
Tada sam shvatila da imam pun novčanik novaca,
a trenutno nikoga slobodnog za kavu,
osim same sebe.
Misli i osjećaji koji su se rojili glavom, zbunjenost,
samo je još više hranila paniku i nesigurnost.
Je li moguće da sada kada imam za platiti kavu,
kada ne moram žicati nikoga,
ja se bojim sama sjesti u kafić?
Bojim se čuti svoje misli, strahove, bojim se izvanjske tišine
koja će dati prednost unutarnjoj buci.
Problem mojih strahova i nesigurnosti nije u novcu, u praznom novčaniku,
kako sam do sada mislila, već je problem u meni,
samo u meni, u punoj glavi nepodržavajućih misli koje kroje teške emocije.
Ta scena i spoznaja su me prenerazile jer tako mlada i neiskusna
došla sam do puta na kojem opet nisam znala gdje sam.
Srećom duša me navodila dalje kroz život gdje sam svašta prošla i iskusila,
od gladi, neimaštine, bolesti, tuge...
svih crnih emocija koje su tu da prepoznamo i njihovu svjetlu suprotnost.
Došla sam do svjetla, samo zato jer sam bila uvjerena
da je zakopano duboko u meni.
Uvjerenja su sve, ali dok ih ne osvijestimo,
u zabludi smo kako nas život ne voli.
Zapravo, to uvjerenje potvrđujemo jer ne volimo sami sebe
pa se samo vraća energija koju dajemo.
Ovoj priči nisam dala poseban naslov,
već drugi dio jer sam uvjerena da slijedi i treći. wink




10:53 | Komentari (16) | Print | ^ |

  • Uvijek beskrajna pozitiva : divim ti se jer je toliko suprotna meni, kao osobi (AnaBoni 30.10.2017. 11:26)
  • I sreća i nesreća su u nama. Nije uvijek dovoljno pozitivno
    misliti, ali svakako je vrlo korisno. (Lastavica 30.10.2017. 13:13)
  • Ovo je dolično! Čitajući, kao da čujem i samu sebe...Sve si napisala, mnogo toga sam u sebi prepoznala i osvijestila...Bravo za post! Divno za prijateljicu! Pusa, vole Te L+B+G (luki 2 30.10.2017. 22:41)
  • Puno si ti toga o samoj sebi otkrila.Sada možeš krenuti dalje (More ljubavi 30.10.2017. 23:36)
  • ne bojimo se mi novca, nego onog tipa vezivanja koje posjedovanje novca izaziva...a koje je, jer je novac surogat, u protivnosti sa onim što mislimo i želimo. Novac "prizemljuje" i u trenu postaje peokupacija...a onima kojima je uspjelo uravnotežiti materijalno (novčano) sa duhovnim (osobnim) i to provesti kroz dulji period vremena, skidam kapu :-) (borgman 31.10.2017. 10:41)
  • Samo oni koji prođu neimaštinu znaju cijeniti ono malo "ima",
    a otvoreno srce je najbolji borac prema surovosti života, koliko
    god nam to nekada izgleda suludo. Možda tako razmišljam jer
    nikada nisam imala previše..., oooh, daleko od toga, ali ono slatko
    prekrajanja i prelijevanje iz "šupljeg u prazno" okupira dušu čovjeka
    i daje snagu za nove borbe. Životni put i način razmišljanja daje
    nadu ljudima kojima materijalno nije ispred duhovnog, iako ima ona
    jedna u narodu: "lipo moje i oboje", no, to se teško ukomponira:) (nema garancije 31.10.2017. 11:19)
  • Jako lijepo, potrebno je to osvješćivanje sebe da bi znali gdje griješimo i kako bi to mogli popraviti te krenuti dalje. Važno je biti bogat u glavi, novac je samo sredstvo s kojim ispunjavamo to svoje iz glave, a ponekada u tome pretjeramo pa se moramo koprcati! Imati realne ciljeve koje možeš dosegnuti, to je najbitnije od svega. :) (Pozitivka 31.10.2017. 11:44)
  • Jebate Oda šta si ti svega ovde nadrobila, Ajde lupaj Gong :))) (FreshCaYg 31.10.2017. 13:10)
  • ..Kad nemaš,a zahvalan si na svemu što imaš...e to je bogatstvo,jer nije bogat onaj koji puno ima,nego onaj kome malo teba.. (bellarte 31.10.2017. 17:07)
  • pozdrav iz srca
    - (hawkeye1306 31.10.2017. 23:43)
  • Često sam bez love kao studentica. -.- (Afro Dita 01.11.2017. 10:09)
  • Često sam mužu znala govoriti kako je važno duhovno, na što mi je on odgovarao da sam u pravu , ali da duhovno ne možemo staviti djeci na stol.
    Za opstanak potrebno je materijalno. Onoliko koliko nam treba. Ni malo ni previše. Za kruh na stolu, za praznu ispruženu ruku.
    Osobni mir i zadovoljstvo put su ka sreći i bogatstvu.
    Volim način na koji razmišljaš i živiš.
    Pozdrav ti ostavljam:)) (Razmišljanja jedne žene 01.11.2017. 18:38)
  • Obožavam život sa svom inspiracijom koju mi nosi. TO JE TO !!!! (.Carapa Floyd. 01.11.2017. 19:03)
  • Zanimljiv post. Živimo u materijalnom svijetu gdje se skoro sve bazira na novcu, htjeli mi to priznati ili ne. Naravno, novac ne donosi sreću, on je samo potreba u našim životima i opstanku.
    Bazirati život na duhovno jako je lijepo, živjeti život bez opterečenja u vezi maerijalnog san je skoro svakog čovjeka. I ja često pomišljam i maštam o tome, da se maknem u neko samotno mjesto i da živim neopterečena s financijama. Međutim nije to tako lako, dapače. LP (Sukiyaki 02.11.2017. 21:18)
  • Divno opisano! Sva sreća što imamo dovoljno ogledala koja nam pokazuju što si radimo :-) (Osjećajna ekspanzija 06.11.2017. 14:14)
  • bit će i nastavak treći!
    Pozdravljam (Sjedokosi 06.11.2017. 20:00)
  • neka nama tvoje pozitive :D (NF 07.11.2017. 08:53)
  • utorak, 10.10.2017.

    Lokve

    Zagazili smo u jesen i kišne lokve
    te je logično da je ova nedjelja posvećena Lokvama,
    jednom od goranskih mjesta.
    Stigli smo za pola sata vožnje uživajući
    u pogledu i šarenilu jeseni kroz
    bogato okićene krošnje goranskih stabala.











    Ovo je još jedna od prijateljica koja je život u gradu odlučila zamijeniti
    životom blizu šume.
    Ne čudim se, ljudi se bude i vraćaju prirodi odbacujući što više mogu
    sve neprirodno, nametnuto.
    Pješačimo kroz mjesto do Lokvarskog jezera uživajući u prirodi
    i zanimljivim znakovima na putu, između ostalog i zanimljivom nazivu ulice-Homer.
    Nešto se s fotkicom "dogodilo", ali nije ni čudo, Homer je to. sretan













    Posjetili smo "glavnu gradsku plažu", obišli parkirani splav i uživali u pogledu na obalu
    koju valja i oblikuje umjetno jezero, a iako umjetno, sljubljeno sa ovdašnjim vjetrom i padalinama
    stvara zaista čudesne slike.















    Uživajući u šumskim kreacijama i prolazima koje tvore visoka debla
    osjećala sam se kao počašćeni gost ove bajke, tim više što me dozvalo
    jedno od stabala da ga prigrlim,
    a na rastanku ugledam i njegovu "žensku stranu"
    koja je potvrdila ženu na obali i moje prihvaćanje iste.





    Napunjene životnom energijom, učvršćenih korijena
    sa osmijesima na licu i potvrdom ljubavi ovog predivnog dana,
    u ženskoj energiji, poljubac od četiri šumske vile.
    Inspiracije za dalje ne nedostaje.
    Kreketanje i krakove prepuštam vama u nekoj od posjeta
    predivnim Lokvama,
    od mene samo suvenir za kraj.





































    09:56 | Komentari (16) | Print | ^ |

  • Hvala šumskim vilama na ovoj prekrasnoj šetnji prirodom :) (Gurmanka 10.10.2017. 10:42)
  • sljubljena si s prirodom. zagrljena drvećem. oplahnuta jezerom, milovana mahovinom... tako, baš kao na sličkama... (stara teta 10.10.2017. 10:44)
  • jeste izile žabe (FreshCaYg 10.10.2017. 10:56)
  • Nisam ovdje bila. Prošetala si me lijepo. (Lastavica 10.10.2017. 11:42)
  • ljepota koja očaruje...ljepo Si prikazala Lokve!!! (modrinaneba 10.10.2017. 11:48)
  • Lijepa šetnja ovim krajem koji dobro poznajem jer smo imali orijentacijske utrke, većinom po Gorskom Raju. Homer je naselje u općini Lokve uz Lokvarsko jezero i glavna ulica koja vodi u Lokve se tako zove. Dok nije napravljeno jezero tuda je prolazila Lujzinska cesta. (gogoo 10.10.2017. 12:16)
  • Uvijek lijepe Lokve, naročito kada je priroda okićena jesenjim bojama. Samo me čudi da niste barem kojeg vrganja pokupili usput.Ipak su ukusniji od kreketa. (More ljubavi 10.10.2017. 12:46)
  • I ja te pitam ko i @Vuk : a gdje su vam usputni vrganji? (AnaBoni 10.10.2017. 15:23)
  • lijepo,lijepo,samo da nema kisurina i blata (Euro 10.10.2017. 16:08)
  • Predivno! Savršena šetnja predivnom prirodom.Užitak! Žablji krakovi - to bi moja sestra :))))) Pusa, L+B+G (luki 2 10.10.2017. 21:45)
  • sve pet, al opake zime tamo, ja još liječim prvu fužinarsku jesenju prehladu, jednostavno propuhalo u šumi... (NF 11.10.2017. 10:36)
  • Čudesne slike :)))
    Lijepo je vraćati se prirodi. Još više me oduševilo prepoznavanje stabla:))) (Razmišljanja jedne žene 13.10.2017. 22:02)
  • Lokve su predivne.
    Znala sam reći da me pluća bole koliko dišem šumu:)) (mecabg 22.10.2017. 11:39)
  • Ne volim jesen al ovako mi zgodno izgleda... (sewen 23.10.2017. 07:41)
  • jučer sam pokisla ko nikad u životu! (Tot Kaša - ART 23.10.2017. 09:17)
  • Bila.Predivno. (.Carapa Floyd. 23.10.2017. 15:50)
  • Eh, da...to je bilo početkom mjeseca, a već se prostro tepih od lišća.... (Moja Moda 29.10.2017. 19:44)
  • utorak, 03.10.2017.

    Bojimo se sreće


    Ne znam sjećate li se posta napisanog
    prije dvije godine o mojoj prijateljici koja je napustila
    muža i dvojicu odraslih sinova te odselila u Švedsku,
    započela iz početka?
    Naravno da se ne sjećate,
    ali emocija koja ste sada osjetili vas može malo prisjetiti.
    Neki su je osuđivali kao lošu majku, neki joj se divili kao hrabru ženu...
    Uglavnom, ja sam joj se divila jer znam koliko je teško
    kao majci i ženi izboriti se za sebe.
    Pogotovo kad se pogubiš u svim tim uvjerenjima i ulogama
    koje nam nameću kao ženi, toliko da
    stalno naglašavamo kako smo super majke i super žene,
    kako se žrtvujemo za obitelj.
    Nije li to grozno?
    Da je ljubav žrtva?

    No do ove spoznaje i prihvaćanja istine da smo u životu pogubili sebe
    udovoljavajući drugima, dolazi se iskrenim traženjem odgovora
    unutar sebe.
    Neki ne dođu nikada.
    Cijeli život žive pod normalno da je normalno udovoljavati drugima,
    a sam ne biti sretan i ispunjen.
    To nije ljubav-razočarat ću vas.
    Djelovanje u ljubavi stvara osjećaj ugode, puni nas i sve oko nas.
    Nema tu osjećaja niti mjesta dugovanju,
    očekivanju, ljubav je sama po sebi dovoljna.
    To je energija koja nas hrani zadovljstvom, mirom, slobodom, ugodom.
    Sama je sebi dovoljna ako je čista.
    I tu prestaju sva preispitivanja, osjećaji dugovanja, time i razočaranja.
    Dug je put do nje, bolan, trnovit, ali moguć.
    Očekivanja....koja imamo od drugih
    znak su da ne dajemo i ne osjećamo bezuvjetno.
    I to je tema puno dublja, ali korisna.
    Počet ću od sebe i toga koliko sam smeća
    osvijestila i uvjerenja u kojima sam naučila očekivati.
    Od jednostavnih stvari na djeci,
    iste one koje su meni nesvjesno radili: „Ako ti, onda ću ja....“
    I to postane normalno u životu da sve očekujemo prvo da naprave,
    daju, osjete drugi u odnosu na nas, tada ćemo im uzvratiti.
    To vam je i kao komentiranje na blogu- Ako ti komentiraš meni, ja ću tebi.
    Čisti ego!
    To znači da prepuštamo drugima da odlučuju za nas, naše izbore.
    Kako se oni osjećaju prema nama,
    tako ćemo se mi prema njima. Gdje je tu sloboda? Gdje istina?
    Često nesvjesni da smo povrijeđeni određujemo takva pravila
    i ,kao, ograđujemo se od emocija od kojih se ne možemo ograditi,
    možemo ih samo potisnuti,
    a pojave se već kod prve glavobolje, da ne govorim od težim bolestima.
    Sve su to potisnute emocije koje si nismo dali proživjeti
    pa su se materijalizirale u našoj velikoj materiji-tijelu.
    Po svom tijelu ćete znati kako se nosite sa emocijama.

    Nekako spontano, a uz pomoć puno svjesnog analiziranja svoje psihe
    došla sam do sebe, svoje istine.
    Drago mi je neizmjerno jer sam veliki emotivac od uvijek,
    a s vremenom sam se počela gušiti u svojoj istini od boli i razočaranja.
    Pa ako ne pokažem emocije i svoju mekoću, nitko me neće više povrijediti.
    I to je nesvjesna glupost jer svoju prirodu i istinskog sebe gušiš i sputavaš.
    Ja sam emotivac.
    Ne bojim se više svoje mekane strane jer mi je upravo ona dala snagu.
    Prihvativši sebe sve više prihvaćam druge.
    Ali i motiviram da žive svoju istinu, da se ne boje sreće,
    svih paleta emocija, doživljaja i ljudi koji dolaze i odlaze.
    Tu su da bi plakali i smijali se, osjetili život i zahvalnost
    što smo baš ovakvi sada i ovdje,
    usporedili s prošlošću iz koje smo naučili,
    kreirajući u sadašnjosti još ljepšu budućnost.
    Zagrlit ću vas i prihvatiti, ali prvo moram prihvatiti sebe,
    svoje emocije i ljubav.
    Nisam odgovorna za osjećaje koji drugi osjećaju,
    ono čega se boje-sebe u svojoj mekoći čovjeka.
    svoje duše i tijela.
    Već danas možete poraditi na tome i dati priliku i svome tijelu da ozdravi.
    Grlim vas.

    P.S. Moja prijateljica je došla na odmor nakon dvije godine.
    Sreća i zahvalnost koju osjećamo zbog zajedničkog uspjeha i osmijeh koji krasi naše lice i dušu,
    zagrljaj mira i iskrenog prijateljstva, nije mjerljiv ničime.
    Još jedna izliječena duša, još jedno zdravo tijelo.
    I staro uvjerenje koje smo osvijestile, prihvatile i otpustile....
    Kad u životu dođe period mira, ravnoteže, sreće i ispunjenosti-
    svega ono što si svjesno kreirao iznutra te se manifestiralo na van,
    pojavi se taj naučeni osjećaj straha da sreća kratko traje i da je nismo zaslužili.
    Ovaj put smo to svjesno osvijestile.
    Ništa nije trajno, ali dajmo si priliku uživati dok traje.















    10:13 | Komentari (18) | Print | ^ |

  • tribala si stavit naslov komentari na blogu pa bi ekipa pročitala :))) (FreshCaYg 03.10.2017. 11:04)
  • Ne sjećam se tog tvog starog teksta o prijateljici koja je otišla, pa sad dok čitam pitam se je li morala otići i ostaviti supruga i djecu?

    Razlozi odlaska kao traženja " sreće" su različiti : prijateljica mog sina je pred par godina otišla s djetetom od 5 godina u Norvešku kod lika kojega je upoznala preko NET-a, ostavila supruga i dobar posao.....
    Zato kažem, da sva relativnost oko pojma sreće postoji : osobno vjerujem u čovjeka, koji može biti sretan i ovdje, pogotovo, ako ima velike, ljudske razloge (AnaBoni 03.10.2017. 11:32)
  • Mene toliko ne interesiraju tuđi razlozi. Uglavnom su sebični, što je djelomično u redu, jer smo prije svega odgovorni sebi.
    I svatko mora uraditi najbolje što zna i kako misli da je za njega najbitnije.
    Svi ovdje ostvarujemo sebe na ovom Zemaljskom putu. Često pri tome povrijedimo druge, neki namjerno, neki nesvjesno.

    Nije sve u životu- krasno. Ima i ne tako lijepih primjera. Ja znam za primjer gdje se žena zaljubila u svog pacijenta, napustila svog muža i djecu i osnovala novu obitelj. On je, nakon par godina njihove nove sreće stradao u eksploziji nerazminiranog projektila.

    Jbg, život piše priče, a samo nama su one ili lijepe ili tužne. (Divlje srce 03.10.2017. 14:00)
  • Ne bih baš nikada mogla reći da se ljudi boje sreće, možda trajanje iste, ali baš svatko je prigrli kako najbolje zna (Nisa 03.10.2017. 14:05)
  • Potpisujem Nisu! Više bih rekla da bi ljudi željeli da sreća traje zauvijek, a svjesni su da i ona ima i svoj početak i kraj, kao i sve.....Nikada se nisam bojala sreće, samo sam se pitala: a što slijedi nakon ovako sretnih dana?! Pusa, L+B+G (luki 2 03.10.2017. 15:05)
  • Zna se ponekad čuti ta rečenica kako se ljudi boje sreće, ali meni to nema nikakvog smisla. Sreća je prirodna stvar kao i disanje.
    A tvoja prijateljica.... kao i svi drugi i ona je imala pravo početi ispočetka. Ona je to pravo iskoristila, dok ga većina nikad ne koristi, ali zato jako dobro znaju pljuvati one koji ne žele cijeli život tapkati po mraku. Imala je velike sinove uostalom, u čemu bi tu bio problem, njen život. Ljudi bi trebali puno češće napuštati staro i kretati u novo. (izvorni život 03.10.2017. 15:10)
  • Jednostavno rečeno to ti je ovo, ako ne voliš sebe ne možeš ni druge niti oni drugi neće tebe prihvatiti na pravi način. Dakle, sve je u pozitivi i ljubavi. A nije to uvijek lako. Pa ipak, taj krajnji cilj neka nam bude putokaz. LP (Sukiyaki 03.10.2017. 16:35)
  • Različito reagujemo na ssreću, priželjkujući je, a i plašeći se da samo kratko gostuje kod nas.

    Ne znam, nemamm dece, ali sam sigurna da ih ne bi napustila zbog vlastite sreće...
    Bila sam u prilici da biram i odbacila sam tog trenutka sebe zbog drugih.
    Da li sam??
    Ili sam samo znala da sreća nije tu gde sam mislila da jeste??
    Nikad se nisam pokajala... (mecabg 03.10.2017. 16:47)
  • sviđa mi se post....nekada davno bila sam u stanju zakleti se da znam što je bezuvjetna ljubav, a onda mi je Život dao priliku ( ni malo laku ) da učim tu lekciju.....uvjerenja koja mi ne služe ( fala Bogu da sam shvatila da mi ne služe ) mijenjam i sada sa "sto " godina.....ukratko, tako se lako uljuljamo u zonu konfora i ostajemo u njoj predugo....
    za drastičnu promjenu koju je učinila tvoja prijateljica treba imati muda, a ja ih nemam, ne kada je dijete u pitanju (Čuvarica pinkleca 04.10.2017. 07:31)
  • Mislim da post ipak nije toliko o ljubavi koliko o spoznati sebe, dozvoliti sebi biti baš ono što jesi, ne podilaziti, ne pokušavati kopirati tuđe živote jer svakome je darovan njegov poseban život koliko se god činilo nekada da smo vrlo slični. Posvijestiti sebi sebe nimalo nije lako i ne mora nam se čak ni svidjeti ono što bismo o sebi shvatili, ali je dobro i sigurno važno za živjeti miru. Pozdrav ti putuje. (Demetra 04.10.2017. 08:35)
  • hm, sreća je vrlo relativan pojam. ono što jednog usrećuje drugog rastužuje i obratno. no ako ćemo gledati u genezu sreće onda se moramo složiti da je to onaj osjećaj koji ispunjava samo jednu jedinku što znači da sve ono što radimo ili primamo je podređeno osjećaju sreće jedne jedine jedinke. netko voli usrećivati druge jer se taj tada dobro osjeća i to radi neprestano jer tako zadovoljava svoj ego, dok nečiji tuđi ego zadovoljava ono što mu ljudi pružaju. osjećaj nesreće i nezadovoljstva nastaje onda kada nema reciprociteta i čovjek počne sam tražiti svoju sreću. dakle, temeljni osjećaj kreira naš vlastiti ego pa je onda tako i ljubav sebična (kako_ti_kupus 04.10.2017. 09:29)
  • Svatko ima pravo tražiti osobnu sreću kako najbolje zna, ali ono što se meni ne sviđa je pronalaženje osobne sreće na način da unesrećuješ drugog. Post ti je dobar i s glavninom se slažem, ali kada roditelj ostvaruje osobnu sreću na način da napušta dijete ( radilo se o ženi ( ulozi majke) ili muškarcu) to bih vidiš kažnjavala najstrožim mjerama. Ono samica dvadeset godina, samo tako. Zlo mi je od priča o nesretnim ljudima i njihovim velikim tugama i rješenjima koja se donose na način da se napusti djecu. Svak onaj koji je u nekom trenutku donio odluku biti odgovoran i imati dijete tu odgovornost/ zadaću mora odraditi do kraja. Ne, ne može se na pola predomisliti pod izlikom nesreće i pobjeći s ljubavnikom (ili bez njega) u Njemačku te zaboraviti dijete. :)) Jednako tako ne možeš odlučiti na pola prestati plaćati kredit. Moraš ga vratiti u cijelosti. Tužno je u biti što je mnogima sreća bijeg od vlastite djece i obaveza vezanih uz njih. Teško je imati djecu i da puno je tu žrtvovanja, ali ću ustvrditi kako su upravo djeca najviše od ljubavi sto ćemo dobiti u ovom životu. Tko nešto više traži u površnosti neka traži, ali samo tako opravdavati nemar, sebičnost i neodgovornost i nazivati to pravom na osobnu sreću je promašaj poante makar kada je sreća u pitanju. To je suvremena furka. Priča o osobnoj slobodi i realizaciji, a često je ispod nje samo potreba za zadovoljenjem "niskih" strasti. :)) Nigdje ne navodiš kako su djeca tvoje prijateljice i trebala majku, ali drugi primjer mi je u glavi. Nisam čitala post koji spominješ, ali jesam onaj o prijatelju koji je napustio dijete i došao sretan iz Njemačke s novom kožnom jaknom. Nešt ti velikog djela i duboke sreće!:) Meni je često tužno kada spoznam što sve, za boga miloga, čovječuljka usrećuje, a da pri tome iskazuje okrutnost prema drugome, često vlastitom djetetu. Brrr! Treba ipak malo dublje zaviriti u svaku konkretnu priču i vidjeti što sve skrivaju te velike priče otkrivenja i ljubavi negdje u mračnim kutevima sobe! Oprosti na predugačkom komentaru! (y 04.10.2017. 13:20)
  • Izvrstan mi je dio posta u kojem ukazuješ na povezanost emocija i bolesti...Ja zaista vjerujem da su loše emocije jedan od najvećih uzročnika bolesti (ne i jedini naravno)...Ima jedna dobra izreka "kako unutra (dusa, srce, um) tako i vani (tijelo)" (dnevnikJR 04.10.2017. 17:31)
  • Ne bi se trebali bojati sreće nego bi nam trebala biti cilj. Dok god slušam svoje tijelo nisam bolestan, ali naravno da ima puno faktora na koje ne mogu utjecati. (gogoo 04.10.2017. 22:09)
  • Potpisujem gore Gogoo...Tebi šaljem Pozdrave!!! (modrinaneba 05.10.2017. 10:51)
  • raduje me taj uspjeh i vjerujem samo u individualne uspjehe, kolektivne treninge i osvještenja izbjegavam, mada vidim, da kod tebe, i nekih mi bliskih osoba, i to funkcionira, super. (NF 05.10.2017. 21:50)
  • Hvala na divnom komentaru kod mene; pozdrav Tvojim ljubimcima! Pusa, vole Te L+B+G (luki 2 05.10.2017. 22:51)
  • 'Nakon kiše vedrije je nebo, nakon plača najslađe se smije'!:) (fra gavun 06.10.2017. 23:24)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica