|
Za početak, želim svima sve najbolje
te svako dobro koje sam propustila poželjeti do sada
u ovoj dvijetisućeiosamnaestoj.
Mi smo odmarali od školskih obaveza i treninga,
duže spavali, uživali ne radeći ništa.
Sve više radim samo umno, ali i to minimalno i ciljano,
rezultati su fantastični!
Imam puno planova i projekata i ono što ne isplaniram,
Svemir mi pošalje preko neke osobe.
Na prvu se prestrašim jer u globali se mi ljudi bojimo novoga,
bojimo se promjena jer su nas učili da igramo na „ziher“.
E pa kako sve više kužim da ništa nije ziher i da je poanta
u sigurnoj nesigurnosti tako me život sve više iskreno veseli.
Žao mi što ne mogu i ne želim pisati sve svoje osobno i privatno,
ali reći ću vam opet i opet-
život je točno ono što vjerujete, ne obratno.
Za čudo, nekad mi neki kažu da pišem previše o sebi,
a ja sam i u ovoj godini to odlučila nastaviti.
Uskoro krećem i sa javnijim djelovanjem što me iznimno veseli,
iako djelujem već preko godinu dana i okupila sam sjajnu ekipu oko sebe.
Toliko da smo bez udruge i ikakvih formalnosti
skupili jednu lijepu svotu oko Božića
te razveselili samohranog oca dvoje maloljetne djece iz našeg mjesta.
Fascinatno je koliko je sve to prošlo u tišini, miru i skromnosti
toliko da smo uspjeli zaštiti identitet djece i oca.
Njega smo doslovno iznenadili poslavši novce po susjedi,
ja ga nikada nisam vidjela,
ali sam sa više strana čula za njegov slučaj i skroman život
tako da znam da smo napravili divnu stvar i akciju u tišini
zbog koje smo svi mi imali još ljepše blagdane
jer smo ih uljepšali nepoznatom junaku,
na tren osvijetlili život i dali nadu da dobri ljudi postoje.
Baš me danas zvala Tonka susjeda da je opet netko umro u mjestu
pa kako više nema svekrve,
muž i ja smo odlučili nastaviti ovaj mjesni običaj.
Nije li fantastično da u doba sumnjivog sustava
koji kao radi za nas obične smrtnike,
a ne možeš prdnuti bez da platiš državi,
postoje još uvijek ovakvi entuzijasti!?
Naime, zadržao se običaj
gdje se skuplja novac po domaćinstvima
koja žele sudjelovati u tome dobrovoljno skromnim prilogom
pa smo tako i mi dobili novce kad je umrla svekrva
jer je ona odvajala za druge tijekom svog života.
Danas sam i ja Tonki dala trideset kuna,
sretna sam što će moj skroman prilog
u masi ostalih nekome konkretno pomoći.
Tonka je za mene, uz još par žena,
faca koja odvaja svoje slobodno vrijeme.
Uzela si je obavezu kontaktirati i obilaziti kuće kada netko umre
ne bi li se ovaj humani karakter nastavio,
a traje preko pedeset godina.
Da se baš angažiram,
mogla bih točno doznati koliko,
ali nije bitno sve dok traje.
Eto, recimo od svih običaja i tradicije koje se nekad slijepo držimo,
ovo je nešto divno i treba se održati.
Da se državu pita, ne bi to išlo na ruke,
već na račun pa bi automatski i ona imala koristi
što je poanta svih davanja koje odvajamo,
a na kraju završe za neke osobne svrhe pa mi mali ljudi često ispadnemo ovce.
Eto meni drago da ove mjesne žene prkose sustavu na ovaj način
jer svi znamo koliko je život skup,
a isto tako kad umreš bi trebalo i za pokojnika
dignuti kredit koliko je to sve oko sprovoda skupo.
Uskoro krećem i ja formalnije s papirima udruge,
iako me ti papiri nisu spriječili da djelujem i prije jer za dobro djelo,
ako imaš volje, ništa te ne može spriječiti.
Prokužila sam sustav i šablonu
pa me pogotovo ona ne može spriječiti sa svojim nebulozama
i odlukama koje zavise od raspoloženja jedne od činovnica taj dan.
Doživjeh i to, ali sam se malo napravila blesava i ispala vrlo mudra
napravivši korak ispred predvidljivog sustava.
Tako da, još moram potpisati rješenje i Udruga je tu.
Djelovat ću lokalno, ali osjetit će se globalne promjene.
Jedna od promjena je zasigurno poticanje ljudi
na ljudskost i dalje što više u tišini i miru,
bez pompe, imena i prezimena
jer dobra djela ne trebaju potpise,
sama su po sebi značajna.
Uglavnom, nemojte se bojati promjena ni novih ljudi ni situacija,
testirajte svoje praktično, životno znanje,
u teoriji smo svi jaki.
Ima još novosti, prijavih se na radionicu glume
pa ćete od idućeg mjeseca čitati i o tome.
Silno se veselim, to je nešto što već dugo želim!
Aktualne masovne teme neću komentirati i dalje se držim sebe i svog puta,
sve mi je, samo ne dosadno u životu, da bih se bavila drugima,
bavim se i dalje sobom.
Bolesnima želim da ozdrave, nesvjesnima da se osvijeste,
onima koji zamjeraju da oproste,
koje nitko ne voli da zavole i tako....
Blogajmo dalje u miru i veselju i isto tako živimo,
to vam ja želim ove godine i cijeli život!
(foto:facebook)
|
