Sve više si možemo, tj. želimo priuštiti šetnje prirodom,
bilo da je u pitanju šetnica uz plavo more ili šumski puteljak.
Standardne rute Crikvenica-Selce, Volosko-Opatija,
danas smo zamijenili šetnjom Opatija-Ičići.
Lagani tempo hoda prekidali smo zastajkivanjem i komentiranjem urbanizacije,
modernizacije te adaptacije, već postojećih ili izgradnjom
novih objekata iz temelja.
Otužno je usporediti ljetne gužve ovih krajeva uz more
sa zimskom pustoši, iako nam ovo odgovara u opuštajućim,
meditativnim šetnjama.
Nema sumnje, sve se fokusira na ljetnu sezonu
od koje se ,očito, može živjeti ostatak godine.
Lijepo je gledati u zdanja prvi red do mora,
zapuštene stare kućice ili moderne vile sa svim popratnim sadržajima.
Iako je lijepo i sjesti na koju od klupica te uživati u plavetnilu
gdje mi se pogled zaustavio na vodomaru na stijeni koji je
u trenutku zaronio i uhvatio svoj ručak.
Da sam dobre sreće, potvrđuje i djetelina sa četiri lista, doduše,
mutna, ali tu je.
Nazire se naš cilj i veliki, novo izgrađeni smještajni kompleks u Ičićima,
a i imena otisnuta u betonu ostavljaju trag stranih turista, kao i
državni i privatni prihod od ove lijepe djelatnosti.
Od svih jahti i brodica u marini, mene je pronašlo ovo ime.
Opet slučajnosti koje to nisu.
Kavica i kolač u marini Ičići, par fotkica onog trajnog, kolač i kava
to nisu te povratak u Opatiju istim putem,
samo u drugom smjeru.
Zanimljivo da nas je i simpatičan pjevač
uz gitaru na šetnici dočekao repertoarom...
"Vjetar se vezat ne može, tu samo ljubav pomaže..."
Još jedno lijepo, novo zdanje kojeg smo se na prvu prestrašili,
iako svjesni da Opatija zaslužuje sav luksuz i sjaj koji joj se vraća
pa ne rijetko prepoznajemo neko poznato lice s kontinenta
ili tv-a koje je došlo po svoj gušt ili samo biti viđen u
svom ovom blještavilu.
Pala je noć, ali ne sjaj i blještavilo
ove stare dame.
Završavamo šetnju s motivom s kojim smo krenuli,
jedina razlika je u dobu dana, noći.
|