ponedjeljak, 24.07.2017.

Bliski susreti


Da je život jedno veliko igralište u kojem smo igrači ili pak igračke,
zavisi od naše svijesti.
Dok su jedni živi, a mrtvi ozbiljni,
drugi nalaze trenutke radosti i ispunjena kroz igru.
Jedni će reći ludost, drugi hrabrost, treći izazov,
a četvrti promatrati druge koji ih zabavljaju tamo gdje bi se trebali
sami zabavljati, biti i naći svoju inspiraciju.

Prije par trenutaka u Bakarcu
glavnom prometnicom nailazi prometalo koje plijeni pažnju i staje,
čini se, parkirava.
Dok u čudu gledamo što će se iskrcati iz tog nepoznatog objekta,
je li krenula invazija vanzemaljaca, diže se oklop i iz prometala
izlazi visoko, vitko čovjekoliko biće.
Biciklističke tenisice ukazuju da je riječ o nekom pedalinu
pa se usudim doći do čovjeka i na svom engleskom dobiti par informacija.
Ili ja slabo pričam ili on slabo razumije, haha,
svejedno-to je nekakav bicikl, čovjek dolazi iz Njemačke,
vozi do 60km/h, ručno je djelo i čeka prijatelje da dođu s autom, nije sam.
Pozira mi za blog, zamolim ga,
pozovem na piće u obližnji kafić gdje sjedim s kolegicom,
ali ostat će ovdje, zahvaljuje.
Brine me kako je brži od svog društva koje i dalje nije dočekao u tih sat vremena
koliko sjedimo pa mu na odlasku ponudim mobitel da ih nazove.
Ne treba, odgovara i zahvaljuje, sjedi, pije vodu i čini se
opušteniji od mene koju se to čekanje uopće ne bi trebalo ticati.
Prijateljica zaključi ovaj susret riječima
kako je ovo možda neka budućnost, paralelna realnost te
kako je njegova svijest na različitoj razini od naše.
Dok se on igra vozeći cestom u čudnovatom obliku,
ja se čudim koliko hrabrosti i ludosti je potrebno za to,
u ovoj mojoj realnosti istovremeno svjesna da smo bića
koja različito gledaju na život i njegove gušte.
Poželjeh mu sreću, iako sreća prati hrabre jer ti tada i treba.






14:35 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 22.07.2017.

Ne ovaj post


Upisali se i službeno u Srednju.
Zanat koji izumire te je upitan opstanak smjera u školi.
Ove godine se upisalo čak osmero dječaka od mogućih deset
što je uspjeh u odnosu na prošle godine
gdje su se za taj smjer odlučila samo dva dječaka.
Iznenadila sam samu sebe došavši u ulicu
rođenog grada u kojoj nisam nikad bila
pa se pitam i čudim kako je to moguće,
za mene koja sam nekad bila vrlo landrava.
Zelenilo oko škole, malo trave, malo drveća,
prvo je što mi je navuklo osmijeh na lice.
Nisam puno zagledala inventar, hodnike, stubište...
škola kao škola, građevina kao građevina,
kakva može biti, nego stara i jadna.
Srećom, ljudi su ti koji čine njenu energiju
te je prvi dojam više nego odličan.
Vrlo pozitivna energija, utisci i puno osvještavanja
od mog srednjoškolca i mene.
Majko, moraš još toga naučiti, očistiti,
biti još bolja sebi, time i njemu, svjesna sam.
Tužno je zapravo što vrlo rijetko ili možda nikada
ne osvijestimo stvari i emocije koje nas bole,
a onda ih kao takve dajemo dalje.
Primili smo ih „pod normalne“ pa ih takve dajemo dalje
misleći da jesu normalne.

Proslavili i moj četrdeset i drugi rođendan.
Među osam ženica, dvije iz ranog djetinjstva.
Popile malo ženice pa počele pričati kakva sam bila.
Ono, ne moš vjerovat, srećom da moji starci nisu pola od toga znali!
Ne da sam ispala super, već sam očito to sve trebala proći da bih sada bila upravo ovo.
I da bih dobila vrckave sinove, testove koliko sam naučila iz svog života,
koliko se mogu odvojiti od svoje priče u donosu na njih. Izazovno!
Smijeh pa i suze, puno iznenađenja, puno iskrenih emocija...to su moje prijateljice.
Par njih je bilo spriječeno doći, ali skupila se ekipica koja se trebala skupiti, uvijek je to tako.
Iznenadile su me tortom, puhala sam u svjećice poput prave djevojčice.
Naravno da su me navukle kupivši svjećice koje se ne gase
pa sam puhala, smijala se....prava radost i veselje.
Zapravo spontano, a opet simbolično jer svjećice volim
od kad znam za sebe i uvijek je upaljen bar jedan plamen,
ako ne oko mene, onda ovaj u meni.

Gongam vikendima na Platku, prijateljica i ja odlično surađujemo.
Kad se otvoriš, sve ti počne dolaziti, kad si zatvoren, sam si sebi blokada,
ali treba doći do te svijesti da prihvatiš odgovornost
za ono što ti se događa i mijenjaš.
To je zakon privlačenja, ništa drugo.
Stvari od kojih većina zazire kao neke new age fore,
ali to je čista fizika, vraća ti se energija koju odašiljaš.
No, svi biramo za sebe, ili bar tako mislimo
nesvjesno ukalupljeni u uvjerenja...
Sve mi je teže bivati u društvu nesvjesnih.
Nije teško, već je besmisleno slušati stvari koje si prošao, odradio.
Glupo mi je praviti se da nešto vjerujem i pušim te manipulacije
pa radije izbjegavam masovne skupove i laprdanja.
Više napravim s pojedincem tako što mu osvijestim
da preuzme odgovornost za svoj život,
nego što bi napravila laprdanjem na nekom skupu i mlaćenjem prazne slame.
Tako društvo funkcionira, većina je pametna u teoriji,
ali u praksi očekuju od drugih da im poboljšaju kvalitetu života.

Preko tjedna sam na moru u Crikvenici.
Jedan dan sam čak ujutro bila na Platku u šumi,
poslijepodne u Crikvenici na moru.
Kakav blagoslov!
No to mi nije nitko dao niti sam išta ikome uskratila.
Od kad imam uvjerenja da zaslužujem lijep i lagodan život, tako i živim.
Isto kao što imam uvjerenje da sam za ovaj život odradila svoju žrtvu.
To također oslobađa, spoznaja da si prošao nešto loše da bi ti sada bilo dobro.
Naći nešto što te tješi i daje volju za dalje.
Netko će reći- fantazije.
Sve je fantazija, sve su naše misli, ali kad već mislim,
svjesno izabirem one koje me podržavaju.
Čemu kaukanija nad onim što je prošlo?
Osim što živimo prošlost u sadašnjosti pa nam promakne sve lijepo
jer smo mislima non- stop nad onim ružnim koje je prošlo....?

Jučer odradila svoj prvi post.
Ja koja sam riješila puno uvjerenja, ali zapinjem na hrani.
Jedanaest dana nakon punog mjeseca.
Nisam se ništa posebno pripremala niti strahovala,
bila sam u totalnom povjerenju da ja to mogu.
Kako sam prilično svjesna, tako čujem tijelo da već neko vrijeme
želi čišćenje iznutra pa je moj dan jučer protekao na vodi.
Kakav izazov!
Trudila sam se stalno biti svjesna sebe, tako sam u par situacija
imala potrebu za hranom i baš ovo mi je trebalo da mi razjasni čemu toliko jedenje.
Tuga, nervoza, nesigurnost...umjesto da to nahranim iznutra,
taj poriv hranim izvana krutom hranom.
Da ne govorim o uvjerenjima iz djetinjstva kako će mi sutra nedostajati
ili da će mi za stolom biti malo ili da će mi netko pojesti....
pa nekako ispada da stalno nešto žvačem.
Trebao mi je ovaj izazov, puno toga sam očistila i potvrdila
da je svjesnost opet temelj svega.
Imamo mozak za razne aktivnosti,
ali ako nismo svjesni sebe i trenutka, od ishitrene i nepromišljene reakcije,
iskreirat ćemo si takve, negativne emocije.

Vjera i hrabrost.
Biti dovoljno hrabar za imati povjerenja u sebe i svoje sposobnosti,.
Prije svega voljeti se što znači prihvatiti se.
Koliko se prihvaćate možete vidjeti po odnosu sa svijetom oko sebe.
Ako ste u ratu i kritiziranju,
želite mijenjati druge što zapravo znači da trebate mijenjati sebe.
Naravno, ako ste u pravu, nije vam važan mir.
Tu prepuštam svakome koje oružje će koristiti-
ljubav ili strah- podršku ili kritiku.
Za mene osobno taj miran,
pozitivan osjećaj i energija koju odašiljam oko sebe nema cijenu.
Gdje god dođem, doma sam i obitelj je oko mene.
Ili u prijevodu, u miru sam sa sobom.








12:24 | Komentari (16) | Print | ^ |

petak, 07.07.2017.

Samo jedna reklama

Dobrodošli u KUTAK ZA Opuštajući trenutak Platak!

Kao što i samo ime govori,
naš kutak je smješten na predivnom Platku,
na 1111 m nadmorske visine gdje se družimo i uživamo
treću godinu za redom.
Pozivamo vas da subote i nedjelje poslijepodne u srpnju i kolovozu,
gradsku vrevu i napućene plaže zamijenite čistim zrakom
pod krošnjama predivnih bukvi.

-UZ BOSU STAZU- kreiranu da se bosim stopalima povezujemo
s Majkom Zemljom, tu je i
-LABIRINT LJUBAVI I STVARALAŠTVA kroz koji se hodanjem
povezujemo s energijom ljubavi i jačamo je u našem energetskom sustavu,
-OLTAR S KADULJOM i kađenjem istoimenom pročistit ćemo
naša eterična tijela i pripremiti se za aktivnosti koje slijede:
-DO IN vježbe pokretanje energije- vježbe istezanja, lupkanja,
protezanja tijela s ciljem pokretanja energije u meridijanima
i poticanjem dobrog fizičkog i psihičkog osjećaja...
-VOĐENA MEDITACIJA NA ELEMENTE PRIRODE-povezivanje s vlastitim bićem
i dovođenje u stanje nutarnje tišine, uvod u
- ZVUČNA GONG KUPKA- u ležećem položaju, stanju budnog spavanja
uživamo u zvuku i vibracijama iscijeljujućeg drevnog instrumenta
čije uživanje od sat vremena regenerira um i tijelo kao kod osmosatnog spavanja.

*Trajanja programa od 17- 19 sati uz cijenu od 100,00 kn po osobi.
Udobno se obucite, prepustite prirodi i sebi te nas potražite
u kutku iza INFO kućice od 08.07.2017. godine.
*Za grupe je moguće organizirati dodatne termine

Sretno i zadovoljno najavljujem divnu suradnju sa svojom prijateljicom,
jednom od žena podrške uz koju i s kojom rastem posljednjih godina.
Sretna sam što me ove godine pozvala u svoj projekt
koji živi već treću godinu na našem Platku
te vas veselo pozivam na sve sadržaje koje nudimo
i, naravno, obećavam lijepe vibracije,
a kakve mogu biti u prirodi, na svježem zraku uz lijepe sadržaje
pod vodstvom dviju mudrih žena.


Za one koje zanima više, na Facebook-u imamo svoju službenu stranicu.









Oznake: Platak. Kutak za opuštajući trenutak


09:56 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 02.07.2017.

Retro Opatija

"Stara dama" i ove godine za posjetitelje organizira Retro festival.
Centar je zatvoren za promet, a mi smo imali sreće skrenuvši
pred znakom te se uparkirati na mjesto sa kojeg se netom
isparkirao auto.
Središnja ulica Opatije me ugodno iznenadila jer
su umjesto vozila njome prometovali ugostitelji
sa svojom ponudom te je kolnik poslužio umjesto terase.











Velika, bogata ponuda i dobra organizacija,
konačno nešto što turistima pruža kvalitetu
kakvu ovaj grad s bogatom turističkom poviješću zaslužuje.
Šetnja, promatranje ljudi, oldtimera, pin up djevojaka,
Elvis Presley sa zvučnika, nastupi uživo...
Ova su vremena imala dušu,
slavio se život, pjevalo, plesalo,
u središtu je bio čovjek, njegov glas i tijelo.
Osjetila se emocija, ljubav, sreća i to se pokazivalo.







Na Ljetnoj pozornici pripreme za Disco fever koju nismo dočekali, ali smo zato
puni dojmova odlučili predahnuti na velikoj terasi uz hamburger i pivu
ugostiteljskog objekta koji je svake godine sve lošiji
i daje mi dojam tzv. prčvarnice, iako nisam eksluzivna klijentela,
ali kada poželim, ne gledam cijenu kvaliteti. Kvaliteti!
Simpatičan, otvoren i vrckavi konobar nije popravio dojam
cifre na računu od 291 kn
gdje smo uz hamburger popili dvije male i dvije velike pive
nas četvero.
Srećom je prijateljica ublažila šok pročitavši račun poput vodostaja-
dva, devet, jedan pa smo na prvu pomislili da čita
nekakvu šifru s računa dok se nismo uvjerili
da je hamburger čerdeset i osam kuna!
Rijetko komentiram cijene, ali...
"Da, znam, nažalost, već drugu godinu gazda petlja s ovakvim
cijenama...Čujte, Opatija, pogled na more..."
"Ej, ali jeli smo hamburger", dodajem.
"Ma znam, ali ja sam iz Vukovara, meni je ovaj pogled na more strava,
vama je vjerovatno to normalno.
Ako vas tješi, ja nikada ne dođem ovdje jesti", iskren je konobar.
I šta ćemo, platimo, dižemo se od stola, smijemo i pozdravimo
konobara tješeći se da je račun cijena njegove simpatičnosti.

U jednom od kafića odlučimo plesati uz glazbu d.j. a koji nas vraća
u doba naše mladosti dok ne krene sa setom novokomponiranih stvari
i podsjeti nas da smo najstariji u klubu te da je vrijeme
za spavanje.
Naslikavanje za potvrdu frendovima kako smo "u lajfu"
Prepoznajete cvjetić i njegov zeleni listić? wink

Još danas stignete vi koji niste bili i moji
sugrađani blogeri s kvalitetnijom foto opremom
od kojih očekujem još fotkica i zapisa
jer zaista ima puno materijala.
Pozdrav iz Stare dame od stare duše!










11:56 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.