Marketing
Bliski susreti
Da je život jedno veliko igralište u kojem smo igrači ili pak igračke,
zavisi od naše svijesti.
Dok su jedni živi, a mrtvi ozbiljni,
drugi nalaze trenutke radosti i ispunjena kroz igru.
Jedni će reći ludost, drugi hrabrost, treći izazov,
a četvrti promatrati druge koji ih zabavljaju tamo gdje bi se trebali
sami zabavljati, biti i naći svoju inspiraciju.
Prije par trenutaka u Bakarcu
glavnom prometnicom nailazi prometalo koje plijeni pažnju i staje,
čini se, parkirava.
Dok u čudu gledamo što će se iskrcati iz tog nepoznatog objekta,
je li krenula invazija vanzemaljaca, diže se oklop i iz prometala
izlazi visoko, vitko čovjekoliko biće.
Biciklističke tenisice ukazuju da je riječ o nekom pedalinu
pa se usudim doći do čovjeka i na svom engleskom dobiti par informacija.
Ili ja slabo pričam ili on slabo razumije, haha,
svejedno-to je nekakav bicikl, čovjek dolazi iz Njemačke,
vozi do 60km/h, ručno je djelo i čeka prijatelje da dođu s autom, nije sam.
Pozira mi za blog, zamolim ga,
pozovem na piće u obližnji kafić gdje sjedim s kolegicom,
ali ostat će ovdje, zahvaljuje.
Brine me kako je brži od svog društva koje i dalje nije dočekao u tih sat vremena
koliko sjedimo pa mu na odlasku ponudim mobitel da ih nazove.
Ne treba, odgovara i zahvaljuje, sjedi, pije vodu i čini se
opušteniji od mene koju se to čekanje uopće ne bi trebalo ticati.
Prijateljica zaključi ovaj susret riječima
kako je ovo možda neka budućnost, paralelna realnost te
kako je njegova svijest na različitoj razini od naše.
Dok se on igra vozeći cestom u čudnovatom obliku,
ja se čudim koliko hrabrosti i ludosti je potrebno za to,
u ovoj mojoj realnosti istovremeno svjesna da smo bića
koja različito gledaju na život i njegove gušte.
Poželjeh mu sreću, iako sreća prati hrabre jer ti tada i treba.
Post je objavljen 24.07.2017. u 14:35 sati.