Lijepo je vidjeti lokalni klub i poznati entuzijazam trenera koji je u ovih
dvije,tri godine, od kako je stariji sin izašao,
narastao i dobio puno novih članova,
novi kombi, prostor za treninge kada vrijeme ne dozvoljava vani...
Junior je odustao od nogometa gdje je vladala nezdrava klima
te se nadam da sam mu prenijela mudrost i lekciju.
Više od svega ju je on prenio meni jer je nakon jednog
pokušaja bicikliranja odlučio opet pokušati.
Kada je stariji brat ubirao medalje,
slijedeći uzor okušao se i on, ali je strah bio jači.
Brdski biciklizam nije šala i nije za svakoga.
Za mene nije, nije mi fora čak ni dok ih gledam.
Po neravnom zahtjevnom terenu je uz dobru biciklu,
spretnost, hrabrost, jako bitna i tehnika..
Junior se, dvije godine stariji i hrabriji,
čeličio po lokalnim šumama i cestama,
hvatao brda i zavoje te si odlučio dati drugu priliku i pobijediti strah.
Ovo je njegova prva utrka i silno se veselim
gledajući ga kako hrabro pedalira...pa i kroz život.
Među biciklistima Istre i Kvarnera, čakavskog i simpatičnog istarskog,
čuje se slovenski, ali i talijanski jezik.
Utrka još nije počela te smo obišli simpatično selo gdje smo
uživali u lijepim prizorima.
Uredno održavane okućnice,kuće, životinje, polja, štale...te
luksuzno uređene kuće za odmor s bazenom,
dokaz su koliko su ljudi ovdje vrijedni i optimistični.
"Nema predaje!", naš je obiteljski moto kojeg prepoznajemo i ovdje.
Naravno da uz hrabrost, vjeru, upornost i trud, rezultati ne izostaju
te je naš Junior zasluženo na postolju.
Koliko god mi roditelji pričali i teoretizirali, praktičan dio
je ono u što vjerujemo i iz čega učimo te nema sumnje
da su nam djeca naši najveći učitelji, ako si to dozvolimo vidjeti.
I, naravno, poanta za kraj, ista ona koju sam mu rekla kada je
izlazio iz nogometa:
"Ne dozvoli da te tuđi kriteriji vrednuju, znaš koliko vrijediš."
... život piše piše, ja ga prepisujem, punim svoje srce iz punine bliskih mi ljudi i to se širi....
Ljepota života.
|