O-da životu!

„Kako ste lijepo nasmijana",
dodajem prodavačici na odlasku uz pozdrav,
a ona odgovara:
„Znate, ja sam Vam prije dvanaest godina bila teško bolesna
i onda sam si rekla: “Fućkaš sve!“

Jer...sve prođe, dotakne nas bljeskom i nestane u trenu.
Sve-loše i dobro; jedno bez drugog ne idu.
Kako bi prepoznali svjetlo da nema tame?

Tu sam i sada.
To je problem masovne svijesti
jer je uvijek tamo i onamo, a nikada ovdje.
I ne može ni prepoznati lijepi trenutak
jer je mislima u onome što je bilo i zaziva ono što će tek biti.

Konačno sam svjesna da je život radost detalja,
a ne čekanje nečeg velikog.
Život je svjesno kreiranje, želja, volja, ljubav.
I tu je u nama pa oko nas.
Ako dozvolimo da kreće iz onoga oko nas,
nikada, ali nikada nećemo dostići sreću.
Uvijek će nam kliznuti za onu dlaku koja padne na pod,
a ne možeš je više naći,iako ti je bila u ruci...

Životna radost je u nama i tko je pronađe,
sebičan je ako je ne dijeli.
Uporno i uporno, poput zatvorenika koji križa dane do slobode,
dotaknuti i osloboditi (po)nekog zatvorenika
svog nepodržavajućeg uma,
misija je onih koji pronađu radost.

Fućkajte i udrite brigu na veselje!
Veselite se onim malim, svakodnevnim detaljima,
ljudima koji su nam blago.
Često ih uzimamo zdravo za gotovo....
Baš ti detalji, baš ta blaga su svjetlo u tami.
Uvijek!

Oznake: radost, svjetlost, blago