Nachtfresser

Čitam jutros da će Merkel, sudeći po pretprodaji, od zarade na knjizi memoara, ući u kategoriju milijunašica. Naravno prva mi je pomisao bila zar već nije, a onda sam i shvatio koliko podcjenjujemo naše političare, kod nas ne samo vladajući, nego i čelnici minornih stranaka, kakvi su npr. bili narodnjaci u jednom mandatu financijski osiguraju sebe i svoje potomke za vijeke vjekova. A knjigu je napisala danas sa svih strana osporavana političarka i kupovat će je i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali.

Politika nikad nije bila u krugu mojih najužih interesa, najprije za studentskih dana, a zatim cijeli radni vijek sam se natjecao za atraktivne stipendije, prvo u obje, a zatim nažalost samo jednoj jedinoj Njemačkoj, trebalo bi naznačiti polja interesa, poželjno čak i više njih, ja bih uvijek zaokruživao samo "Kunst und Kultur" (umjetnost i kultura), jednom samo književnost, u gradovima poput Berlina i Hamburga se nije nudilo to područje, tema je bila jako zanimljiva. Na jednom je bila tema o uspješno prodavanoj umjetnosti na rubu kiča i morala građanskog društva.

Najpoznatiji protagonisti o kojima se raspravljalo su bili Warhol, Marina Abramović, Yoko Ono, neki još kontroverzniji, uglavnom Japanci, te Koons, naročito iz razdoblja veze s najpoznatijom svjetskom pornografskom glumicom Ilonom Staller Cicciolinom. i "umjetnošću" nadahnutom istom, koja i danas krasi zidove muzeja suvremenih umjetnosti po svijetu na zgražanje turista koji u njih nesmotrenošću vodiča zalutaju. Tu su spadala i dva najpopularnija fotografa druge polovice dvadesetog stoljeća David Hamilton i Helmut Newton, čije se stvaralaštvo iz perspektive današnjeg vremena, uglavnom zbog mladih modela ili pokušava ignorirati ili oštro osuđuje. Newton me nikad nije posebno zanimao, Hamiltonove knjige sam tražio najprije po Trstu i Grazu, zatim Berlinu, izdanja su bila rasprodana, a ništa se nije moglo naći ni po svemogućim antikvarijatima. Njegovih deset izdanja je svako prodano u prosjeku po 100000 primjeraka i smatra se komercijalno najuspješnijim fotografom prošlog stoljeća, iako su mu slike proglašavane kičem i pornografijom. Knjige su očito kao i ovu od Merkel kupovali i oni kojima je umjetnost zadnja rupa na svirali, a sam umjetnik im je odvratan.

Za lopovske pretvorbe i privatizacije za sitne pare je renomiranu izdavačku kuću i sva njena prava kupio spretni soboslikar. Ja sam tada preživljavao krizu tridesetih i nametao se na tržištu kao najbrži i jedan od najjeftinijih prevoditelja, drugim riječima, trebala mi je lova. Čovjeka kako je rekao nisu zanimali stari renomirani prevoditelji, želio je pružiti šansu mladima, namirisao je šansu za zaradu sa slikovnicom "Struwwelpeter". Vidio je da mi treba novac i da sam zagrizao za šansu, kakva se rijetko pruža, te mi ponudio dvije mogućnosti ugovora, znatno veću svotu, ali se odričem zarade od prodaje i eventualnih novih izdanja ili manju odjednom, ali sva prava prevoditelja ostaju. Potpisao sam prvu varijantu i s lovom od prepjeva te tanke slikovnice opremio kuhinju novog stana. U jednom opuštenom razgovoru veliki poduzetnik mi je otkrio tajnu svog poslovnog umijeća, slikovnice i kuharice će uvijek ići na tržištu, a za ostalo, ako tko ima interesa neka subvencionira.

Politika, erotika/pornografija, gastronomija, ne nužno tim redom, vrijednosti i potrebe današnje, jučerašnje, sutrašnje civilizacije....