Nachtfresser

U Sarajevu je od prošlog četvrtka do nedjelje održan skup mog sindikata iz prošlog života (prije mirovine). U subotu je održana svečana akademija povodom tridesetogodišnjice postojanja sindikata, među ostalim uzvišenim gostima prisustvovali su i zamjenik ministra obrazovanja BiH, kao i ravnatelj sarajevske hrvatske katoličke škole, inače otvorene za djecu svih konfesija, što je za pozdraviti.
Priznanja su dobili zaslužni bivši članovi sindikata, umirovljenici, prijatelji sindikata i ini. Raduje me da sam ja kao osnivač sindikata u svojoj županiji i do mirovine povjerenik najbrojnije podružnice u toj županiji, jedan od dvojice članova Glavnog vijeća s najdužim stažom u tom tijelu, izostavljen. To doživljavam kao najiskrenije moguće priznanje svojoj dugogodišnjoj antiautoritarnoj beskompromisnoj sindikalnoj borbi. Za vrijeme provedeno u članstvu glavnog tijela sindikata sam dobio skoro tri mjeseca radnog staža, onoliko koliko sam valjda bio prijavljen, nemam nikakvih očekivanja prema društvu i time sam više nego zadovoljan. Iskreno, svi znaju za moju poslovičnu nelojalnost, nakon sastanaka sindikalnog tijela bih uvijek žurio na sastanke s divnim zagrebačkim blogericama i blogerima, to je bio moj ritual i ta poznanstva ne bih mijenjao za ikakve plakete društvenih organizacija, kao ni ručkove vrhuške.
Možda se netko pita što hrvatski sindikat radi u susjednoj državi, pisalo je već po portalima i to istinito, da ovaj sindikat skupove organizira u za raju nedostupnim luksuznim hotelima. Znam iz prve ruke da su ti skupovi i skupštine dogovarani znatno prije po izuzetno povoljnim cijenama te odobravam. Jednom su uboli i Lav iz splitske Podstrane, bilo je hotela s zvjezdicom više, ali bolji smještaj i za berlinskih stipendija nisam imao. To podržavam. Kao što podržavam, nakon što su hrvatski hoteli postali nedostupni, okretanje hotelima, najprije u Neumu, sad u Sarajevu, treba racionalno trošiti sindikalni novac.
Inspiralo me ovo za post ,koji ću objaviti na fotoblogu s novopronađenim fotografijama s mog, nakon 35 godina izbivanja, povratka u Sarajevo. Bio sam s razredom u hotelu "Saraj", smještenom s divnim pogledom tik uz Baščaršiju, sigurno ima zvjezdicu dvije manje od ovog, ali nije sve ni u zvjezdicama. Prave vrijednosti se osjete i odabiru dušom, ajde da malo i ja slijedim trend blogopatetičnosti.