Nachtfresser

Razmišljam malo o Blumijevim romantičnim komedijama, koje su mi redom simpatične i filmovima koje sam ja gledao u vrijeme kad sam se smatrao filmofilom, te pokušavam otkriti, jesam li ja ikad išta gledao što bi izmaklo oštroumnoj cenzuri hrvatske "nove desnice" Našao sam! "Mendu i Slavicu" je veličao i hvaljeni bloger koji svako malo uskrsne, očara nas religioznošću Beatlesa, pravi se pametan brkajući Demostena i Diogena u citatima, te onda kad ga ni njegovi, koji isto vole uspomenu na "Mendu i Slavicu", kao i svi mi, ne prihvate, ponovo se gasi.
Razmišljam, "Pipi duga čarapa" je previše erotizirana, Charlie Browna i Snoopyja u tom kontekstu neću ni spominjati, Pinki Linki je proizvod homoseksualnog lobija, neću nastavljati dalje s dječjom literaturom, ostao bi samo možda zbog filozofije kažnjavanja "Janko Raščupanko", s čijim prijevodom sam se ja afirmirao, a prepjevao sam ga zbog novaca i zato što mi nije nuđeno ništa bolje.
Koga god da nabrojim od voljenih redatelja sve po prihvaćenim mjerilima luđaci i manijaci: Bertolucci, Bunjuel, Fassbinder, Wenders, Kubrick Antonioni, Fellini, Tarkovsky, Makavejev., Almodovar..od autorica koje mi sad padaju na pamet Campion, von Trotha, Hogg...Najbolja mi je bila prijateljica koja me naivno pitala, nabrojao sam još više tih "nemoralnih", oke svi, ali što tu radi Wenders, važno sam odgovorio, skinuo je Nastassju Kinski kad je imala samo 12 ili 13 godina u jednom ranom filmu, odlučno je odgovorila, gledala sam sve od njega, nisam primijetila, nisam ni ja, ali sam čitao, ma gluposti, da je istina ne bi ponovo snimala s njim "Paris Texas", slegnuo sam ramenima, moralisti znaju.