Nachtfresser

Stigla je otpremnina, za mirovinu još nema rješenja i krajnje je neizvjesno kad će, zdravstveno sam produžio, kažu ako ne stigne za tri mjeseca, moram doći ponovo produžiti. Krenuli smo u veliku nabavku. Drugarica nas iskrcala na omiljenu Jinovu destinaciju iza Lidla, ona s popisom produžila dalje do Konzuma i DM. Šetnja ugodna i korisna, Jin sve obavio pa možemo mirno čekati veliku nabavku, to će potrajati. Prvo vijest da nema Palmolive, samo ona skuplja i lošija krema za brijanje, dobro da imaju i tu, kad sam pričao jednom voditelju pasa, samo s njima odavno svakodnevno komuniciram, i njemu su rekli da nitko ne koristi više kreme, svi valjda pjene, zanimljiva furka. Stajemo ispred Lidla, Jin automatski liježe, često prolaznici pitaju jel dobro, a on se samo racionalno odmara. Prvo mi se javlja ulazeći mladi kolega, kaže, bogami zamijenila te mlada zgodnija kolegica, dvadeset i kusur godina, plavuša, prava arijevka. Kažem, znam, čuo sam, čuo sam i da je komentirala da nisam precizno naveo ishode u programima, ma programi su okvirni, ko žvakaća guma, mogu se rastezati i skupljati koliko želiš, neka samo preslaguje i radi po svome, odgovorio sam, znam da mlade generacije žele napredovati u mentore i savjetnike, najviše zbog para, i to ih ne zadovoljava, ali to nije problem nas"budista", što bi rekao jedan stariji i pametniji kolega od mene. Dodao sam i ono standardno, e da smo u Francuskoj mogla je prije tri godine doći na moje mjesto i svi sretni i zadovoljni, on dobro informiran, da s 62. oni redovno idu, ali imaju više radnog staža i solidne mirovine, kako samo to. Nisam spomenuo da sam jučer pročitao da ako bi u Njemačkoj prošla Lindnerova reforma izračunali su da bi dobar dio umirovljenika imao i 800 eura manje mirovine, i to ne najbogatiji, njih Lidner štiti, 800 eura kao mirovinu ja mogu samo sanjati, daleko je sunce, bez obzira što blebeću mlađi blog kolege s nešto manjim blogerskim stažem, kojima naravno nema nikakvog smisla odgovarati, iskopat će oni već neku statistiku. Slijedila je pauza od ćaskanja, zatim sam čuo, jel ja to vidim najdražeg kolegu, ja sam zbilja dragu kolegicu vidio tek kad mi se fizički približila i nakon uvodnih kakosipitanja konstatirao da sam je izlajkao na instagramu na Dolomitima, ona to zna, kako to ne bi primijetila, to je inače jedina od kolegica, koja je prisutna i kod mene na instagramu s dvije tri fotke, kojih sam ja autor, izuzetno sporo se fizički mijenja bez severinskih operacija. Ona je jurila od centra do centra, dolazi joj u posjet draga prijateljica koja pije isključivo Leffe crno pivo, kao da je svugdje nestalo, ali naći ću ga ja već, veli, znam da hoće. Komentirali smo i jadranski derbi, od silnih napadača jedinu šansu naš Smolčić sam sebi stvorio, sjetili smo se sjednice kad je on bio četvrti razred i diskusije, trebaju li mu se tolerirati toliki izostanci s vježbi, na kraju je rekla, jbo te, kako ti pamtiš sve te detalje koje sam ja odmah zaboravila i super što si birao i nikad se nisi konfrontirao samnom, nasmijao sam se samoj po sebi razumljivoj stvari. Dok smo završavali razgovor ugodni vidio sam da se neki mlađi gospodin srdačno mazi s Jinom i imenog ga zaziva, Jin ga čak polizao po ruci što rijetki imaju čast. Poznato mi djelovao lik, koji me sad i pozdravio, ali nisam znao gdje ga smjestiti. Nisam ni pitao, on je ušao u Lidl. Vratio se prije drugarice, koja je u međuvremenu na Jinovo oduševljenje ušla na predzadnju stanicu današnjeg putešestvija, na povratku smo još trebali do Kauflanda po sladoled. Tek kad je rekao u prošlom vremenu, i moja je voljela tako pod bradom i inače, gdje ne može sama dohvatiti, usudio sam se pitati, oprostite, zaboravio sam?! Buba, rekao je, odmah sam reagirao, kako se ne bih sjećao, mala pekinezerica, Jinu se sviđala, da rekao je, ali ga je uvijek kao sve muške tjerala od sebe, kad bi joj se previše približili, imala je očito neku traumu, mi smo je jako mladu doslovno pokupili s ulice. Otišla je prije pola godine sa 16, pet od sedam dana u tjednu mislim na nju, kad sam upitno pogledao, dva dana obično s nogu padam od posla...

I tako idu danu, smjenjuju se razgovori veseli, razgovori tužni, srećemo se uglavnom ispred trgovačkih centara...