Nachtfresser

U stvari dva ispunjena dana, iako smo na neki način malo izbačeni iz zone komfora. Kad ne bih ludio zbog očiju ,sve bi bilo perfektno. Prekjučer su nas iznenadili prijatelji iz Australije, bilo je super, ali sam zasad odlučio više ne pisati o dojmovima kako se vani živi, mislim uspoređivati države. Pisat ću o onom jučer.
Pisao sam već, štoviše objavljivao dosta fotografija, o drugaričinoj bivšoj učenici, koja je doktorirala na Cambridgeu. Neki se možda i sjete posta o druženju u mom bivšem stanu u potkrovlju, koje sam obilno, kao i video vezu s njom, dokumentirao fotografijama. Ludi dani.
Jučer smo se našli i družili u parku blizu svetišta na Trsatu, i Jin je imao kujicu za druženje, na kraju nas je i mrak prevario.
Cijeli život se tražila i još se traži, karijera joj je išla u različitim smjerovima, sad će možda upisati još jedan fakultet, djeluje dovoljno mlađahno i energično,Cambridge, akademska karijera u SAD-u, zatim Havaji, priznanja jedino nema kod kuće, a zanimljive su mi bile neke sličnosti u obiteljskim detaljima, s onim kakve je Galaksija na svom blogu opisivala.
Ona sad radi na privatnoj gimnaziji u Milanu, predaje engleski, ravnatelj je podržava i ima punu slobodu kreiranja planova i programa i rada po svome. Zvuči idilično, ali sad, barem meni, slijede iznenađenja. Kao prvo rad iscrpljuje, ali i ispunjava, odjeljenja su velika, neki smjerovi broje i po više od 30 učenika po odjeljenju, što je po našim i uopće europskim standardima daleka prošlost. Ima i jedno odjeljenje manje od 20, informatičkog usmjerenja, po broju bi se reklo olakšanje, ali šipak, uglavnom muško odjeljenje i dosta djece, kako ona kaže, s certifikatima, ona je doktorirala jezik, govori tečno više njih, sad već ima problem naći odgovarajući termin na hrvatskom, mene je i to malo zabavljalo, mi u žargonu takve , kojih je sve više, zovemo "s papirima" , lijep izraz za one s raznim poremećajima.
Zanimljivo je bilo sve od početka, od ulaska u taj razred, u kojem su rijetki nastavnici izdržavali dulje od par mjeseci, te su i nju učenici dočekali kao prolaznu nepogodu. Na početku je u nemogućoj atmosferi ulazila, uz neobična upozorenja prije, u pratnji simpatičnog ravnatelja. Ni u kom slučaju nije im smjela okretati leđa, a nipošto se naginjati ni sprijeda ni straga, tu je bilo i nadarene, kao i djece s dosjeima, jedna cura, koja ju se posebno dojmila, s izrezanim rukama, par pokušaja suicida. No u biti je postojao neki sklad među njima i ona se uklopila, istina s posebnim rasporedom sjedenja ;). To je život, kaže, u usporedbi sa stalnom uzlaznom akademskom karijerom, koja je na čekanju.
Jedan dio privatnog života provodi u jako zanimljivoj ekipi, u kojoj su kreatori torbica, parfema, odjeće i ostalog najpoznatijih modnih kuća, pričala je o nekima, svatko je udren na svoj način. Njihovo poslanje je, kao što je netko na talijanskom upotrijebio izraz, a mi na hrvatskom preveli, biti glasnogovornica ljepote, te se u tom smislu sad misli dalje usavršavati. Trenutno provodi vrijeme ovdje i na otoku na godišnjem odmoru, poput svakog prosječnog stranca.