Nachtfresser

Kao mladom stipendistu socijalističkog dijela bivše Njemačke, lišenom i najmanjih materijalnih problema, sve mi je bilo taman i iritirale su me, iz današnjeg kuta gledano, zbilja nebitne sitnice, što se tiče krupnih stvari, poput sveprisutnih sigurnosnih službi i militarističkog društva, mi stranci smo bili svjesni da, kao gosti, ne trebamo previše talasati.

Svi njihovi mediji su imali rubrike “Iz jednog drukčijeg svijeta”, to me mnogo žešće iritiralo, nego coca cola propaganda kod nas. Objavljivali su fotografije beskućnika koji eto, u drugom svijetu, spavaju po ulicama, narkomana koji leže pored javnih zahoda, birane vijesti iz zapadnih medija o svakodnevnim tragedijama, dok oni eto osiguravaju stambeni prostor, kakav takav, uz cjelodnevne vrtiće, svim registriranim parovima iznad 18, uz punu zaposlenost. Nitko nije razumio primjedbe dijela nas, da bi opreznije trebalo forsirati retoriku drugog i drukčijeg.

Mi smo u subotu imali bučno druženje kod nas u stanu, točnije kuća je u pitanju i kako čujem, nitko od stanara u blizini u stvari ništa nije primijetio. Ja sam pak opazio koliko sam se udaljio od svakodnevnog živog komuniciranja, pješačenje do posla i nazad, šetnje s Jinom i razgovori sa samo par vlasnica Jinovih prijateljica, i on poput mene, na nepoznate muške uglavnom reži, a prema curama je galantan, vozimo se do Lidla, Konzuma, Kauflanda, DM-a, ovisno što trebamo nabaviti, Jin i ja opet šetamo okolo čekajući kraj kupovine naše drugarice i to je to, uz polugodišnje odlaske na ultrazvuk i markere, i čekanja na sljedeći termin i terapiju očiju, ako socijalnog pregleda više ikad i bude.

Svi u mom društvu su zbilja, svaki na svoj način, posebni, u svojim područjima dominantni, nešto pak poput slušanja sugovornika do kraja, im je strano. Ja sam ubrzo odustao od borbe za riječ i samo neverbalno, što se ipak pratilo, sudjelovao. Potpuno sam zakržljao, već barem desetljeće, nakon gore navedenih radnji, ostatak vremena provodim u virtualnom svijetu, za svojim “radnim stolom”. No, eto, kad sam se kratko povukao iz bučnog prostora i nešto komentirao kod Blumija, nitko nije izgleda ni primijetio.