Ne sekiraj. Ako je tebi dobro, onda je to vrh. Osobno isto rađe biram samoću, no klepetarenje u isti glas sa sugovornicima... Nekmoli slušanje takvog monodijaloga
25.03.2024. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je samo žao i to jako, da te nisam posjetila po dogovoru u "LAVA" zbog glupih obaveza.....E, onda bismo razgovarali.....Ovako, to je samo komentar da sebe ne obavezuješ ni za što
25.03.2024. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U kontekstu ovoga o čemu ti pišeš, pitam se jesam li - s 54 uskoro - dovršio svoju osobnost, ma kakvu, ili se ima još nešto za dovršavati. Ja i supruga također smo se odvikli od druženja s drugima, bučnih ili bilo kakvih, imamo svoje obavezne rutine koje dolaze same, neprizvane od nas, imamo obvezu 365 dana u godini kad padne mrak nahraniti jednu, dvije ili tri ulične mačke iza zgrade, mučimo se s nesanicom (svatko od nas iz svojih razloga), ušli smo u "široko korito" prema svojim ušćima i sada još postoji samo taj neznatan entuzijazam za ovaj trenutak, malo ga je ostalo za bivše i buduće trenutke.
Btw., sinoć smo odgledali još jedan divan film, njemački The Teachers' Lounge ili Das Lehrerzimmer, konkurirao je, kao i onaj Wendersov, na ovogodišnjoj dodjeli Oscara za najbolji strani film. Ako ga još nisi pogledao, najtoplije ga preporučujem.
25.03.2024. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima života izvan tvog kutka. Osobno, rijetko se vraćam na komentare koje sam ostavila, pa ne primijetim što si ti napisao, ako si to uradio nakon mene.
25.03.2024. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja zaobišla tvoj komentar kod Blumija...itekako sam ga vidila kao i to da je ovaj post zapravo prošireni komentar koji si ostavio kod njega...otuđenje, povlačenje, gotovo autizam......dođe do nekog zasićenja od svih vidova interakcije s ljudima, dođe do zasićenja u pokušaju popravljanja i spašavanja svijeta i onda organizam reagira upravo tako... i treba ga slušati, ne mu prkosit niti se inatit....ravnoteže radi:-)
25.03.2024. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osobno, tamo gdje je više od troje, meni je polako odavna već naporno; osobito još kada svira neka muzika pa se ne možeš posvetiti niti čovjeku, niti muzici, nego je rasap pažnje i osjetila tim veći što je ljudi više... nekada sam znao uživati u društvima od petero-šestero ljudi s kojima se dalo ići na krasne izlete, dočeke, druženja... dugo već nema takvog čega u mome životu; samotnost u prirodi najčešće mi je najkvalitetniji odabir... i vjerojatno bi bio lavovski dio mog života, da nije obitelji....
Das Lehrerzimmer kojeg spominja MA si ovdje nedavno opisivao pa je čak bio pomiješan sa domaćom Zbornicom; jako dobar je taj njemački film... Tvoja preporuka mi je zapravo bila odlučujuća :)
26.03.2024. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitao sam knjigu o dva svijeta koja su se nekako miješala, oduševila me, pročitao sam je u dahu, sada, dosta godina ili desetljeća kasnije, ne sjećam se niti naslova i početka, ni kraja, a i sam sadržaj je uglavnom ispario, eto sjećam se tek ideje, ali i ona mi je dosta maglovita p.s. žao mi je što kod mene nisi dobio pažnju kakvu zaslužuješ, desi se, tj. nitko nije savršen
26.03.2024. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Ima li života izvan mog kutka?
25.03.2024. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Ne sekiraj. Ako je tebi dobro, onda je to vrh.
Osobno isto rađe biram samoću, no klepetarenje u isti glas sa sugovornicima... Nekmoli slušanje takvog monodijaloga
25.03.2024. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Znači imaš zanimljivo društvo s raznolikim temama za razgovor.
25.03.2024. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
meni je samo žao i to jako, da te nisam posjetila po dogovoru u "LAVA" zbog glupih obaveza.....E, onda bismo razgovarali.....Ovako, to je samo komentar da sebe ne obavezuješ ni za što
25.03.2024. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ima uvijek.
Nije ti u mladosti bilo nimalo dosadno.
25.03.2024. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
U kontekstu ovoga o čemu ti pišeš, pitam se jesam li - s 54 uskoro - dovršio svoju osobnost, ma kakvu, ili se ima još nešto za dovršavati. Ja i supruga također smo se odvikli od druženja s drugima, bučnih ili bilo kakvih, imamo svoje obavezne rutine koje dolaze same, neprizvane od nas, imamo obvezu 365 dana u godini kad padne mrak nahraniti jednu, dvije ili tri ulične mačke iza zgrade, mučimo se s nesanicom (svatko od nas iz svojih razloga), ušli smo u "široko korito" prema svojim ušćima i sada još postoji samo taj neznatan entuzijazam za ovaj trenutak, malo ga je ostalo za bivše i buduće trenutke.
Btw., sinoć smo odgledali još jedan divan film, njemački The Teachers' Lounge ili Das Lehrerzimmer, konkurirao je, kao i onaj Wendersov, na ovogodišnjoj dodjeli Oscara za najbolji strani film. Ako ga još nisi pogledao, najtoplije ga preporučujem.
25.03.2024. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
virtualni razgovori s tobom su meni uvijek ugodni...
25.03.2024. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
A DDR je posebna prica..
Volim pogledati filmove iz tog zeita...
Sto vise druzenja da bude.
25.03.2024. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ima života izvan tvog kutka.
Osobno, rijetko se vraćam na komentare koje sam ostavila,
pa ne primijetim što si ti napisao, ako si to uradio nakon mene.
25.03.2024. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Nisam ja zaobišla tvoj komentar kod Blumija...itekako sam ga vidila kao i to da je ovaj post zapravo prošireni komentar koji si ostavio kod njega...otuđenje, povlačenje, gotovo autizam......dođe do nekog zasićenja od svih vidova interakcije s ljudima, dođe do zasićenja u pokušaju popravljanja i spašavanja svijeta i onda organizam reagira upravo tako... i treba ga slušati, ne mu prkosit niti se inatit....ravnoteže radi:-)
25.03.2024. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
osobno, tamo gdje je više od troje, meni je polako odavna već naporno; osobito još kada svira neka muzika pa se ne možeš posvetiti niti čovjeku, niti muzici, nego je rasap pažnje i osjetila tim veći što je ljudi više... nekada sam znao uživati u društvima od petero-šestero ljudi s kojima se dalo ići na krasne izlete, dočeke, druženja... dugo već nema takvog čega u mome životu; samotnost u prirodi najčešće mi je najkvalitetniji odabir... i vjerojatno bi bio lavovski dio mog života, da nije obitelji....
Das Lehrerzimmer kojeg spominja MA si ovdje nedavno opisivao pa je čak bio pomiješan sa domaćom Zbornicom; jako dobar je taj njemački film... Tvoja preporuka mi je zapravo bila odlučujuća :)
26.03.2024. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
čitao sam knjigu o dva svijeta koja su se nekako miješala, oduševila me, pročitao sam je u dahu, sada, dosta godina ili desetljeća kasnije, ne sjećam se niti naslova i početka, ni kraja, a i sam sadržaj je uglavnom ispario, eto sjećam se tek ideje, ali i ona mi je dosta maglovita
p.s.
žao mi je što kod mene nisi dobio pažnju kakvu zaslužuješ, desi se, tj. nitko nije savršen
26.03.2024. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...