Nachtfresser

Nedavno je "najaktivniji suradnik" možda i najčitanije specijalizirane riječke stranice, inače svestrani intelektualac koji se izgleda u sve kuži, postavio pitanje i naišao na opće odobravanje, zar nikome zbilja ne smetaju te zgrade silosi, koje toliko narušavaju konture našeg lijepog grada. Znajući mentalitet naših blogera odmah ću odgovoriti na nepostavljeno pitanje, zašto,ako mi smeta legitimno postavljeno pitanje, nisam tamo ušao u diskusiju nego kukavički piskaram ovdje gdje ionako nitko ne čita. Zato što tamo nema smisla, a ovdje ionako propitkujem svoja razmišljanja. Čim je post objavljen odmah je desetak ljudi reagiralo i prolilo žuč po arhitektonskim rješenjima prošlih stoljeća, jedan junak je izustio da su silosi ipak u funkciji, reagiralo se u stilu, onda ih pak ofarbati, mi barem imamo umjetnika na izvoz.
Šetajući psa sam saznao od čovjeka koji dolje radi, da ne samo da su silosi i sušare u funkciji, nego bilježe popunjenost kao u najboljim vremenima, nešto poput turističke sezone koja je i u Rijeci u punom zamahu. Inače prije par godina, nešto prije pandemije, u organizaciji Goethe instituta u Zagrebu je gostovala izložba renomiranog njemačkog fotografa na kojoj su tematizirane napuštene i devastirane tvorničke hale kojima prostor bivšeg DDR-a obiluje.
Izložba me oduševila i dobio sam ideju prošetati ciljano industrijskom zonom svog grada, te fotografijama napraviti na blogu paralelu s tad aktualnom izložbom u Zg. Možeš misliti, uglavnom je to zapušteno, devastirano i što je najvažnije zaključano, stanje se nazire kroz rešetke i slične estetske dodatke.
Mene osobno čudi zašto to nije porušeno, pa nalazi se na atraktivnom pomorskom dobru, bilo bi to lako prodati.
p.s.
Uobičajeni dodatak s važnim životnim stvarima, sinoć je bio gotov izuzetno ukusan kolač, kreiran kao kombinacija postojećih i već imenovanih i uljepšao mi večer...