Nachtfresser

Napokon je stigao i Jinov termin, od jučer i on i ja lakše dišemo, on nakon šišanja, ja jer mi je počeo godišnji.
Još je Fromm pisao da se jako zloupotrebljava umijeće prilagodljivosti ljudske prirode, uvjeriti čovjeka da voli raditi ono što mu društvo nameće da mora raditi. Ipak postoji kod nas ne zanemariv postotak sretnika koji obožavaju svoj posao i posvećuju mu često i petnaestak sati dnevno, gori su mi samo oni privatnici koji su uvjereni da su tako sposobni po prirodi sami kovači svoje sreće, dok samo nesposobni propadaju, naravno dok jednog dana i oni ne dođu na red.
Ja sam odabrao svoje zanimanje, ali nisam odabrao administraciju, birokraciju i sve besmislenije zahtjeve odabranih predstavnika društva, koji kako kaže poznata vinkovačka profesorica uglavnom nisu ni radili u struci.
Zato sam od jučer odbacio zbilja nepotrebni jaram i lakše dišem, ništa mi neće nedostahjati i mogu se posvetiti ljepšoj strani života. Naravno tu se pojavljuju problemi druge prirode, za njih rješavati ipak imamo neki izbor, veći manevarski prostor. Budući da naš pas, pa već i mi, imamo dosta godina, uobičajeno putovanje u jedan dan do Berlina će ipak, kao već još od par godina prije, vjerojatno otpasti. Jučer smo tražili na netu smještaj negdje oko polovice puta. Zanimljiv problem, do sad nismo išli za tim, svugdje se rezervacija stornira u 18 sati,ako ne plaćamo preko kartice. Volimo komotno putovati, put je cilj što reče jedan mudrac, izbjegavamo koristiti kartice ako je ikako moguće, tako da smo odlučili riskirati.
Ponašamo se kao da je Berlin već potvrđen, mada još nije. Jučer smo Jina čekali u parku ispred Guvernerove palače, kupili smo rashlađene male bočice s našim pićima Radenskom i Švepsom i u njih ćemo dolijevati piće tijekom puta, još nas nije dovoljno prestrašila antiplastična kampanja. Moram izraziti zadovoljstvo što u Sloveniji još nisu ekološki osviješteni poput naše avangarde, kupujem uobičajeno Radensku 1,5 litara i čep nije ekološki pričvršćen.
Prije nego što smo se skrasili u hladovini parka, prošetali smo Korzom. Meni nekad najcraži dio grada djeluje zastrašujuće, van svake estetike, jučer sam na prvu upotrijebio riječ odvratno.
Prvu fotku sam napravio tek kad smo se penjali prema Guveru i salonu za pse Zmaja, mogu ih preporučiti, godinama smo im vjerni. Slija s pješačkog, malo ljetne mode...