Baš jutros s drugim šetačem psa komentiram, meni je najveći problem za vrijeme štrajka postao boraviti s toliko ljudi, od kojih mi nisu svi dragi, na relativno malom prostoru. Otkako su e dnevnici u svim razredima nema potrebe ni s prije nužnim odlascima u zbornice, pa se baš lijepo otuđujemo, onako kako je još Heidegger davno predvidio, spominjući loše strane razvoja tehnologije. To i prerano ustajanje, te problem što Jin po mraku ne želi u jutarnju šetnju, pa onda trpi dok se ne vratim, čine mi štrajk neugodnim i priželjkujem normalnu nastavu. Neću odustati, mada mi se gadi kako neki koriste štrajk za samopromociju, a ja moram boraviti u istim prostorima s njima. Moram ipak priznati i da se lijepo družim sa svojom ekipom. Inače kratko sam za štrajka pobjegao do Fine, moramo mijenjati sindikalne ovlaštene potpisnike, ništa od toga, sad to rade banke, saznao sam nakon što su me slali od šaltera do šaltera.
|