petak, 11.10.2019.

Opatijski Brandung



Peter Handke je dobio Nobela za književnost i zanimljivo je kako se ja uvijek iznenadim tim blesavim odlukama. Još je blesavije što ga naši novinari kritiziraju samo zbog prijateljstva sa Slobodanom Miloševićem, kao da je samorazumljivo da je on inače velik književnik, sa slabošću sklonoj istima druženja s diktatorima. On u stvari osim zbilja zanimljivog "Psovanja publike", djela koje uzgred valjda nije ni prevedeno kod nas, ništa značajno nije napisao.
S druge strane u Opatiji se sjetih zbilja značajnog, sad već 92-godišnjeg Martina Walsera i njegovog romana "Brandung", čiji sam nesuđeni prevoditelj bio. Sam naslov je praktično neprevodiv kod nas, radi se o trenutku kad se valovi razbijaju o stijene, jedna od rijetkih budala koja je o romanu pisala kod nas prevela je naslov kao "Plima", što je značenjski udaljeno stotinjak godina od smisla. U romanu se radi o starijem profesoru koji gostuje kao predavač na američkom sveučilištu i zaljubljuje se u mladu studenticu.
Ono što je zanimljivo kod Walsera, za razliku od drugih pisaca takvih trivijalnih problematika, je smotanost junaka i nemogućnost realiziranja strasti, rijetko tko se, kao i u stvarnom životu, izlaže riziku takozvane kompromitacije. Na kraju svi kao u stvarnom životu na čudne načine realistično stradaju. Ne znam je li na kraju preveden roman kod nas, ja sam se razišao s izdavačem zbog problema oko naplate prevedene kuharice, ako nije, šteta, za Handkea znam da se svako djelo odmah prevodi, osim na početku navedenog.

14:25 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.