subota, 30.03.2019.

Nujnost i sjećanje



Baš smo jutros nešto nujni moj pas i ja. Smlavio me radni tjedan, a on sve promatra i suosjeća. Sad je i dobio dvije inekcije i još dvije će, al eto, barem je noga izgleda u redu. Jučer se nešto baš i nije baš kopalo, jutros pokušavam čitati dnevnik osamdesetih Zdravka Malića "Stazom pored druma", ne ide mi baš. Sad sam baš kod vijesti da je umro Miro, i to, što nisam znao, u devedesetoj godini, sjećam se kad sam u Pompidou centru nijemo zastao zadivljen njegovim bojama, pomislio sam, taj čovjek se sigurno majstorski umije igrati, i evo ispada da se baš naigrao u životu zadržavši kao na slikama dječju razigranost. Inače kad spominjem Pompidou centar, uvijek se sjetim i crnca na ulazu koji je drapao karte, nasmijao se pogledavši me i digao dlan ruke :"Bog Che, daj pet!" rekao je na engleskom, imao sam na sebi naime majicu s junakom potlačenih tog vremena. Baš me tip razveselio svojom srdačnošću.
10:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.