ponedjeljak, 04.03.2019.

Prvi gorskokotarski roštilj 2019.



Pao je i prvi ovogodišnji gorskokotarski roštilj, ovaj put samo za nas troje. Pojavio se i novi problem, naime za jednog od bivših boravaka susjedi su palili travu i oblak dima se okrenuo prema nama, Jin je počeo bježati, ja sam ga ne skuživši problem uhvatio i zadržao, te se i on nagutao dima, sad bježi od svake vatre, jučer dima nije bilo, ali smo ga morali vezati. Svejedno je konzumirao na kraju izvrsnu domaću potpuno žutu piletinu s roštilja.
Ponedjeljak je opet, jutro mi je počelo čitanjem opet zanimljivog i poticajnog za razmišljanje posta od Ani ram. Ne može se reći da ja ne volim svoj posao, sve teže pada nužna komunikacija s okolicom, te rješavanje sve glupljih zahtjeva ministarstva koji nemaju veze s odgojem i obrazovanjem, ali vidim da su i na drugim područjima ljudi uglavnom nezadovoljni svojim poslovima. Otkako je uvedena državna matura kojom se potpuno zanemaruju govorne sposobnosti učenika u stranom jeziku, sve je teže raditi, svi bi samo vježbali fore kojima se rješavaju zadaci.
Učenica kojoj sam razrednik pobjedila je na školskom natjecanju iz hrvatskog, vjerojatno neće dalje, pogriješila je, vjerovali ili ne, u pisanju datuma, trebalo je napisati u Rijeci tog i tog datuma. Testirali smo profesore, deset je pogriješilo dok jedna mlađa profesorica hrvatskog nije točno odgovorila. Ja sam priznao da ne znam, nikad nisam pisao "U Rijeci", uvijek pišem rijeka pa zarez i dalje ispravno, ali s nelagodom zbog hrvatske točke iza godine. Fora je da iza u Rijeci nema zareza, ali stariji profesori i hrvatskog ga stavljaju.
Proces stvaranja sve više nepismenih jako uspješno napreduje svim novim reformama. Ipak sve nas više razumije da se može živjeti barem vikendom i da ostale dane treba odraditi sa što manje socijalnog kontakta.
09:19 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.