Nedjeljom obično ručamo u nekadašnjoj "Zlatnoj školjci", navukli smo se još dok je Barbieri to vodio. To je valjda jedini dan kad i mi obični smrtnici možemo parkirati auto tik uz Korzo. Ja sam mušterija od kobasica, a drugarica gušta malu pizzu, vjerojatno najveću malu u gradu. Poslije smo u suglasnosti s ovim tematskim vikendom otišli do Tower centra, drugarica je obilazila dućane, a Jin i ja smo zirkali okolo. Svakih par minuta naleti netko poznat za pozdraviti se i uopće nije dosadno.
U jednom trenutku, nisam ni shvatio da se zaustavio kod mene, obrati mi se potpuno nepozvan brko valjda mojih godina . "Jebote al ja mrzim kad babac obuče minicu." "Babac?!", odmjerih ja dedicu. "Pa ima sigurno četiri banke." "Meni je super.", odvratim ja nezainteresirano, a on odlazeći, nisam odmah ni čuo:"Da kad ne možeš birati." Nisam ga uspio snimiti, izlizane no logo traperice, brkovi prosijedi ono lički, baš klasični tip zavodnika. Poslije se zaustavio bivši učenik, kaže izvadio papire, ide u Englesku, da ste vidjeli koji sam imao cirkus noćas u bolnici na poslu, zemlja seljačina, tek tako.
|