petak, 27.07.2018.

Ležernost Berlinčanki



Jedan od razloga zašto volimo Berlin je klima, prošlog ljeta me vijest o smrti mladog kolege u Rijeci kao indirektna posljedica vrućine, zatekla kad sam se u jakni vraćao iz šetnje s Jinom. Međutim ove godine se nešto poremetilo i ovdje je toplo kao nikad, doduše nisu to one vlažnoljepljive riječke vrućine, ovdje ne režu drveće i uvijek ima vjetrića i može se i po danu hodati bez pretjeranog znojenja.
Već sam pisao da Berlin nije Njemačka i kako ovdje zbilja vlada nestvarna opuštenost, u tom šarenilu skoro da nitko nikog ne zarezuje. Sinoć smo baš bili iznenađeni s pretjeranom opuštenošću, kasno smo se vraćali kroz park s dosta mračnijih dijelova i susreli smo tri ono zbilja mlađe djevojčice, svaka oko desetak godina, kod nas s pravom nezamislivo.
Nezamislive su i ovdašnje velegradske scene, sunčanja svugdje gdje zelenila ima, u kupaćim kostimima, donjem rublju ili bez ičega i još nijednom nisam primjetio da je itko ikom išta dobacio, pamtim jedino tri očito turska dječačića, što su se na Halenseeu namjestila prošle godine baš kod mjesta gdje su uglavnom golaći ulazili u vodu i indiskretno se došaptavali i kikotali, oni naravno u majicama i dugim hlačama, nakon desetak minuta neki tip im je prišao, nešto došapnuo i otišli su.
Jučer sam imao zanimljiv doživljaj s djevojkom s donje slike. Ušli smo na početnoj stanici podzemne u pun vagon i stali uz vrata. Spiker je najavio polazak, vrata su se počela zatvarati i u tom trenutku je dojurio i uskočio mladić u odijelu i s aktovkom. Nas dvoje smo svatko sa svoje stana uhvatili vrata, no svejedno nije cijeli prošao, a vrata su se nemilosrdno stiskala, dok se i mudrac nije sjetio da ih i on malo odgurne i upadne unutra. Brzo se ugurao unutra među ljude, što dalje od njih. Kako smo se dalje vozili djevojka bi stalno na smjenu, prvo ozbiljno lice, zatim osmijeh, i to izuzetno sladak, očito se podsjećala kako je ipak smješno djelovao taj zaglavljeni sređeni lik, a možda je situaciju povezala i likom Kafke na mojoj majici, koja joj je očito bila zanimljiva. E onda nam je suđena bila nova scena. Malo se smanjila gužva, pa sam je odlučio snimiti kad vidim da krene izlaziti, po mogućnosti nasmiješenu. Kad je krenula uperio sam odozdo fotić želeći je uloviti cijelu, no zadnji moment sam vidio niskog nabildanog tipa kak juri i nešto galami, pazite, on vas snima...Propala mi fotka što je trebala biti najbolja, bezizražajno sam ga pogledao u trenu, baš kad se djevojka okrenula već s perona i jasno mu odrešito rekla, to u svakom slučaju nije Vaš problem.
Okrenuo sam mu leđa, a on je zbunjeno produžio dalje.



p.s.
Kasnim tri minute s postom, blogove vam posjetim tijekom dana ili navečer...
09:04 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.