petak, 13.07.2018.

Divno besposličarenje



Sve je mnogo ljepše kad se ne radi. Nema to veze s voljenjem ili nevoljenjem posla koji se radi. Uvijek se sjetim onog, nakon dvadeset godina rada vidim da sam promašio zanimanje. Pa zamijeni ga, obično odgovore. Kasno je sad kad sam shvatio da sam najbolji.
Radio sam i kao turistički vodič, novinario, prevodio, fizikanerio, sve isto besmisleno i bez veze kad sam ne možeš raspoređivati svoje vrijeme. Razumijem da bi nekima, možda čak i većini, život bio besmislen bez rada, najžalosnije što mi, koji bi itekako znali čime ispuniti vrijeme, moramo raditi da bi preživjeli, sve po onoj budalastoj, tko ne radi ne treba ni jesti.
Jučer sam malo slagao što obavljati sam berlinskim jutrima, koje su stvari koje ne zanimaju ni drugaricu ni frenda koji će doći drugi tjedan. Zora uz Brechta uz Spree, nedjelja u Mauerparku, ogromnom buvljaku, al zanima me samo štand gdje tip vadi i suši te naravno prodaje uniforme iz istočnih socijalističkih zaliha, najbolja jakna mi je od tamo, stakleni providni Hauptbahnhof nitko ne voli, meni jedno od omiljenih mjesta za fotografiranje, posjet livadi uz Halensee će se ipak morati obaviti, kad dogovorimo dan za individualne programe, tad i beskrajne vožnje i gluvarenja, naravno valja posjetiti i pavijane kod Zoo-a, kao i vidjeti kakva je stvar s prostitutkama iz Kurfürstenstrasse, te uličnim narkomanima i klošarima. To su samo neke od stvari koje ne spadaju u prioritete mojim supatnicima.
Pokušavamo dogovoriti Sarajevo nakon Berlina, more mi eto postalo zadnja rupa na svirali, svejedno me raduje što svako malo pljusne, pa me ni najmanje ne grize savjest što ne idem na Krk.
p.s.
Zbilja bi bio grijeh odlično meso kvariti ikakvim začinima, a drugarica je našla način kako se elegantno riješiti malo kiselijih domaćih jabuka, odlično...
14:14 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.