nedjelja, 20.05.2018.

Prijateljstvo i politika

Zadnja dva dana se nametnula tema, u dva potpuno različita slučaja, možeš li biti prijatelj s političkim neistomišljenikom. Prvi slučaj je bio kad sam na fejsu prekjučer, tako je shvaćeno, pohvalio najnovije djelo književnice Tanje Belobrajdić "Žena mog muža", inače bivše blogerice i, budući da sam je i u živo upoznao, uvjetno rečeno, moje prijateljice. Drugi, isto uvjetno rečeno, moj prijatelj, koji me kako u polemici navodi, poznaje četrdesetak godina, ovdje smatra da se radi o ikoni nove desnice najgoreg kova,što se vidi time, da je slave seljačine s kamenjara, pojednostavljujem priču. Ovo uvjetno za prijateljstva navodim, jer se sjećam, kako je u teškim vremenima, naći stvarne prijatelje. Gottfried Benn je odličan pjesnik, Heidegger mislilac, oboje su na svoj način živjeli za vrijeme nacizma, ne suprotstavljajući mu se, to ništa ne govori o njihovoj književnosti ili filozofiji, tako da je tu slučaj s Tanjom čistiji, pogotovo što znam za više Tanjinih javnih istupa, koji mene uvjeravaju da je i kao soba oke, nikako zvijer kakvom je predstavljaju, neki s moje, navodno lijeve stvare političkog spektra, što je u Hrvatskoj jako diskutabilno. Ponavljam, samo zbog epidozice o bostonskom mačku, knjiga je vrijednija od polovice novoizdanih knjiga kod nas.



Drugi slučaj je malo složeniji, radi se o dva jučerašnja prosvjeda u Rijeci. Na drugom, onom znatno manjem, je sudjelovao, nećemo reći ovdje ni uvjetno prijatelj, nego moj kolega. Bio je jedan od Rijetkih, koji porijeklom nema doduše veze s Rijekom, al živi u Rijeci. Posao mu ovisi o politici, druga stvar što je navodno i on galamio da se maknu prosvjednice koje su pokušale tijelima spriječiti njihovu kolonu. Nije sudjelovao u hajci na mene i nesudjelovanjem je onemogućio zatucane da imaju većinu, to mi je bitno. Prihvatio sam na fejsu i one s kojima sam se igrao u djetinjstvu, a u ratu su bili četnički vojvode i ustaše. Žalim doduše neke pristaše Markićke, koji npr. govore o ružnoći komunistica nekad i sad, iako je i sam način glup, očito nemaju pojma, ja sam se čudio, gledajući najpoznatiji ustaški dokumentarac, nečemu u obrnutom pogledu, al eto, tek sad vidim da je na ovim prostorima legitimno i tako razgovarati.



Hannah Arendt je do kraja života ostala prijateljica s Heideggerom, iako je sad jasno, da je znala da je on bio privatno neiskren i uvjeren antisemit, kod nas je postojao primjer Šuvara i Budiše, ja sam osobno, iako sam se neprijateljski razišao s bivšim piratskim vodstvom, nikog nisam brisao, iako me jako iritiraju stavovi jednog na twitteru, zašto ne čitati i slušati neistomišljenike, dok te egzistencijalno ne ugrožavaju.
Ja sam jučer s demonstracija direktno odjurio u Gorski Kotar, i tek sam se kasno navečer, gledajući blog i portale, sjetio događaja u kojima sam sudjelovao. Žao mi je samo što nisam sreo neke prijateljice, koje su, vidim po slikama na fejsu, sudjelovale u demonstracijama, naravno sve u mojoj koloni, enigma su mi one sa teve iz druge kolone, al ne ulazim ;)...
09:20 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.