petak, 06.04.2018.

A vlakovi idu...



Virovitica je puna pasa, ali kako izgleda i nezaposlenih. Naime kako je komp tijekom dana uglavnom zauzet, a čitati i komunicirati ne umijem čitav dan, relativno često izlazimo u šetnju Jin i ja. Jednu mladu i jednu stariju damu s kujicama smo jučer sreli tri puta u tri doba dana. Knjiga koju sam sa sobom ponio na put "Brechtova ljubavnica", inače ovjenčana Gouncourtovom nagradom, je usprkos tome i očito temeljitoj pripremi autora, te zahvalnoj temi, strašno dosadna. To doprinosi, uz prisjećanja na nekadašnji istočni Berlin iz vremena moje stipendije, dodatno sjetnoj atmosferi, kao i dvorac u centru, oslobođen bremena gustog parka oko sebe. Lijepo je u svakom slučaju imati konačno nešto vremena i za sebe. Znam da je pruga bila renovirana, čini mi se da vlakovi češće prolaze kroz mjesto, sunce se pojavilo i život se barem prividno budi, iako vreve nema.
Amette, autor knjige, je čak i izborom Brechtovog citata pogodio, ali uzalud, prepovršan je za finaliziranje.
"Gradovi

Ispod njih odvodi
U njima ništa, a iznad njih dim.
Mi smo u njima živili. Ni u čemu nismo uživali.
Brzo smo iz njih otišli. A oni polako nestaju.

Bertolt Brecht
08:52 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.