nedjelja, 01.04.2018.

Gorskokotarska voda



Lijepo je što imamo odličnu propagandu da je riječka voda najbolja u Hrvatskoj, sreća je da su nas baš sve hrvatske vlasti naučile otkako smo slobodna država da smo budale ako vjerujemo privatnim, a bogami i državnim medijima, te osvijestile da imamo čula vida i okusa. Tako mi ipak, čim malo odmrzne, idemo puniti kanistre u Gorski Kotar. Usprkos dosta toplijih dana, priroda nam nije dopustila spuštanje autom do izvora u šumi. Snijeg se u ovim surovim krajevima izuzetno sporo topi, te sam otpješačio i napunili smo šest kanistera, samo za prvu nuždu. Inače poratnih godina su isti prije navedeni stručnjaci upozoravali da ta šumska voda i nije baš mikrobiološki ispravna, nemojte nas vi pravovjerni imitirati.
Išli smo obići i jedini neukradeni dio mog naslijeđa, i to samo zato što je Elektra eto srećom postavila drsko stup nasred privatnog zemljišta, pa se stari, dok je još bio svjestan što radi, sudio oko toga i nije to darovao lešinarskoj bandi. Prošli put kad smo dolazili sve je bilo nepristupačno i prekriveno snijegom, pa nismo bili sigurni što je bilo s onim jeftinim Lidlovim šatorom, koji smo ostavili. Ha, čekao nas je na mjestu očerupan od žestoke borbe s grubom gorskokotarskom zimom. Sat pokazuje da sam ponovo propješačio više od 10 kilometara, to će se ovih praznika nažalost teško ponoviti.
10:10 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.