četvrtak, 28.04.2016.

Industrija



Ja sam odrastao kad je industrija bila u punom zamahu. Gimnaziju sam završio u rudarskom Varešu, sve je radilo, ljudi su se doseljavali, birtije otvarale jedna za drugom. Kao maturant sam još i ostao sam u stanu, otac rudarski inžinjer je u međuvremenu doktorirao i moji su opet odselili, ovaj put bliže mjestima rođenja, u Rijeku u kojoj je prvo što je na mene ostavilo dojam, bile su prostitutke koje su šetkale obalom. Lokali su isto tako bili puni, nakon radnog vremena radnička klasa nije štedjela na provodu, nas studente s malo love imao je tko častiti, ja sam upoznao sve noćne klubove u okolici na račun varioca u Viktor Lencu, inače porijeklom iz tog Vareša, imali su para kao blata.
Sad je vani, našao me na fejsu, oženio se i smirio, razgovarali smo preko chata, nisam proturječio o boljim prošlim vremenima, mada je meni taj kult novca oduvijek bio stran, valjda sam ga imao dovoljno, tek sad pod stare dane moguće je da će ga faliti, izvjesna je samo neizvjesna budućnost.
Ipak puna zaposlenost koju je spomenuo, nikad mi ne može biti ideal, nikakav rad ne može biti smisao života, osim onog zbilja stvaralačkog, a za taj uvijek tražim prikladnije termine, ja čak razumijem ove primitivne idiote bliske vlasti koji su se obogatili špekulacijama uz pomoć političara i kroje nam sudbinu igrajući se ljudskim životima, oni su barem shvatili da rad nije toliko važan.
No priznao sam svom prijatelju variocu, nikad više ta prosječna ekipa si neće moći priuštiti najbolji duhan, piće ni kvalitetnu drogu ni automobile kakvim smo se mi vozili. Ipak dvojim je li samo to život, mada za mlade danas druge ideale baš i ne vidim.
10:29 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.