Nachtfresser

Primjećujem da se pripadnici moje generacije rado sjećaju odlazaka u Trst i kupovine tamo. Ja ipak pamtim i svoju ljutnju i živčanost zbog strke, jurilo se okolo gdje najpovoljnije nabaviti traperice, spumante, tenisice, drugu robu, kavu, gorgonzolu i druge namirnice, naravno kozmetiku...Usput bi eventualno zamijetili da grad uopće nije ni arhitektonski ružan.
Više nema potrebe ići tamo nešto posebno kupovati, zbog onog što je jeftinije nije se nužno spuštati u grad, u kojem su ionako strateške pozicije zauzeli umjesto nekadašnjih švercera legalni Kinezi. Drugarica i ja se opraštamo s lijepim dijelom mladosti odlazeći neobavezno, što bi rekli, na kavu.
U centru na obali i bez najezde socijalističkih turista nije jednostavno naći parkiranje, na najvećem parkiralištu košta euro po satu, al eto, uspjelo je. Jin odmah ulazi u okršaj s lokalnim psom, shvatamo da je i on živčan, treba negdje nešto prigristi. Smanjio se broj restorana u centru, a i pice, ništa ispod deset eura, e to principjelno ne ide. Nalazimo lazanje i meso s fotke povoljno na divnoj lokaciji, no o okusu ne bih. Jinu, koji je obično oštar kritičar, se začudo svidilo.
Onda smo mirno prošetali, po ulicama je kao i kod nas preduskrsni sajam, mene to ne oduševljava, namjera mi je samo snimiti natpise Upim i Coin, rijetke robne kuće iz onog vremena koje su se održale i čak su na istim atraktivnim lokacijama. Usput prolazimo pored Paprike s rasprodajom, drugarica odmah pronalazi super seriju cipela u raznim bojama, no njoj su se na prvu daleko najviše svidile plave, a uz plave nema baš što odjenuti, na kraju, iako Jin i ja navijamo, ništa. Uzgred pse smo vidili u izlasku čak i iz dućana sa živežnim namirnicama poput Spara. Cijeli pazar što smo napravili je litra maslinovog i jedan poklon.
U stvari glavni izgovor za put je bio kupovina baralgina, kad je prvi put nestao u Hrvatskoj, kupili smo u Trstu. Nema ga više ni tamo, obišao sam pet šest apoteka, kapitalizam je potpuno siguran u svoj trijumf, nije ga ni najmanje više briga koga što boli.
p.s.
Večer je bila lijepa pa smo se zadržali duže od planiranog, par fotki je čak uspjelo, no to već zaslužuje poseban post