četvrtak, 31.12.2015.

Berlinska torbica je u smeću, sretna nova!



Zadnji dan stresovit. Nakon što smo u ranu zoru odšetali uobičajenu turu, ovaj put bez kakanja druga psa, uz lagane stresić okršaja s crnim psom lutalicom koji smo dobili, krenuo sam rutinski paliti komp, stavljati naočale i eto ti vraga, lom okvira. Ima dobra i loša stvar, dobra, imam rezervne okvire, loša, naši optičari ne kuže te okvire na sklapanje. Izlazim neplanirano odmah u grad, pakiram na brzinu puknuti i rezervni okvir i puca mi patent na torbici. Prometni kolaps, idem pješice u grad, snimam, super, opet mi otišao ekran, ovaj put na tri tjedna starom fotiću i ne skroz.
Stižem do prve, velike reprezentativne optike u centru, na raskrižju prema željezničkom kolodvoru. Zatvoreno, vidim radno vrijeme od devet. Pričekam, hladno je, u bočici otvorene torbice imam još malo jegera, ispijam i za živce i za grijanje, nisam imao pojma koliko će mi za ovo prvo trebati. Žena otvara točno u devet, baca pogled pogled i stručno autoritarno konstatira da se tu ništa ne može napraviti, pokušavam joj objasniti princip i otvaram etui s rezervnim okvirom, ne, taj ne valja, ništa se s tim ne može napraviti.Vidim nemogućnost komunikacije s nadrkanom babom i izlazim. Odlučujem do svog majstora za torbicu viditi što s njom, isplati li se uopće stavljati novi patent, piše isto da radi od devet, al on je faca, pravi majstor al i boem, nema ga, zatvoreno. Druga optika našeg renomiranog prezimena, nešto mi govori da ne ulazim, ali ipak, udahnem, iskuliram se i unutra. Ni tamo dvoje ne želi ni saslušati, nemaju aparaturu, ni ne pokušavam proturječiti, ionako se eventualno uzdam u dvije veće optike na Korzu. Kod Žabice mi umalo promakla mala optika Ghetaldus, ulazim, vidim ženu možda nešto mlađu od mene, neće ona znati. I ona nije vidila ovakve okvire do sad, ali zna slušati.odmah je skužila princip i čak popravila razbijeno u nepunih minuta, isprobavao sam i odabrao novi, odnosno rezervni. Pričam joj što mi se događalo, nije iznenađena, kaže da u dosta optika kod nas uopće ne rade optičari jer ih nema dovoljno. Ne želi ništa uzeti, no nešto smo se ipak dogovorili.
Odlazim dalje u grad, žena mi traži 60 kuna za patent, nakon što sam nešto prije razgledao kinesku torbicu od 50 kuna, punu pregrada, da nije imala očajan znak možda bih je i uzeo. U dućanu s markama akcija, nešto me tjera unutra iako znam da je glupo, uzimam jednu torbicu čisto reda radi, vidio sam na Korzu jednu iste marke, 450 kuna pa kao deset posto popusta, mrzim te fore, trgovkinja mi prilazi, govori da je super, jedinstvena prilika, David Jones, nije još bio na akciji, pogledam papirić s cijenom, pogledam ženu s osmijehom, koliko je 20 posto od 169 kuna.

Veseo, sretan i spretan ulazak u novu godinu posjetiteljkama i posjetiteljima bloga želim!
18:32 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.