utorak, 29.12.2015.

Pjesmom kroz život



Šetajući nedjeljom kroz grad naletili smo na birtiju u kojoj je upravo završavala podnevna svirka. Nastupao je stari frend kojeg dugo nismo vidili, drugaricin bivši učenik, Damjan Vasiljević. Iako je bio u velikoj žurbi, uspjeli smo razmijeniti tijekove života. Nevjerojatno, još je naizust znao istočnonjemačku pjesmu koju sam ja započeo, usput je naravno dodao klasičnu priču kako prosječni njemački turist, koji ovamo dolazi, a s kojim je on barem četiri mjeseca godišnje u svakovečernjem kontaktu, voli sasvim drukčije pjesme. Damjan naime uglavnom ne samo preživljava, nego živi, od onog od čega rijetkima uspijeva, pjevajući. Sezonski nastupi trećinu godine uglavnom na Cresu, onda birtije gdje se stigne, tri zadnja mjeseca u godini ide i redovito u lignje, gostuje na raznim školama mira i tako to, nije potpuno ukalupljen poput većine nas. Hobi napraviti poslom, e to je umijeće, sad već razmišlja i o višem obliku organizacije svega toga.
Inače u glazbenim krugovima imam još jednog, mislim da mogu napisati, prijatelja. U omraženoj vojsci bivše države, gdje su me zatočili godinu, našao sam jarana u miljeu gdje sam najmanje očekivao, harmonikaša Milenka Mikicu Stanišića, kako se poslije uspostavilo, neprikosnovenog na širim balkanskim područjima. Kad sam mu objasnio da slušam samo punk i rock, al da me prepotentne svinje poput Bore Čorbe, koji je jedno vrijeme bio u istoj kasarni, ne zanimaju, on me samo pitao, reci koju pjesmu želiš, ja ću ti odsvirati, ako se odmah ne sjetim započni, i sjetit ću se, sjetim se svega što sam barem jednom čuo. I bi tako, barem jedan mjesec izgubljenog vremena je bio spašen, na kraju sam pao u patetično razdoblje s "Ribara starog kći" prije nego što sam napravio pizdariju i po kazni prebačen u vešeraj. I to je zanimljivo, najviše mi je to vrijeme smetala okruženost svim tim muškim govnarima, nedostatak cura, i onda sam strogo kažnjen, valjda ponižen, premještajem u praonicu rublja, gdje su radile samo žene u civilu i gdje sam se mogao i sam tuširati. I onda su vladala čudna mjerila, ni onda svijet uglavnom nije bio normalan.
S Mikicom sam preko fejsa u vezi, ima strašnu gažu i sad za Novu godinu, a prilažem fotku s nastupa s izuzetno popularnom pjevaljkom ovih prostora, ajde da vas vidim znalci, nije Lepa Brena party
p.s.
Jučer smo se tražeći po salonima ormarić za cipele probijali kroz maglu predgrađa. Na zadnjoj fotki gore inače tip drsko mokri blizu dućana, nismo ga ni ja ni fotić vidili, samo ga je Jin lajanjem upozorio da ipak nije pristojno ono što radi.
09:44 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.