Ne znam zašto vjerujem svom ukusu ali vjerujem, isto kao dok su se još pisala pisma, sviđala su mi se moja, jer sam znao da nisu lažna, da su, recimo tako, autentična. Da sam smio gledati kroz objektiv dok sam fotografirao, možda bi fotografije bile bolje, vjerojatnije baš i ne...
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!