Nachtfresser

Kao da nemam dovoljno neprijatelja u životu naslućuju se novi potencijalni, dobronamjerni i realni. Ne mislim na blogere koji vjeruju da je i kod nas u principu svatko kovač svoje sreće, ljudi imaju pravo na svoje stavove, a onima iznad dvadeset iluzorno je i pokušati ih mijenjati. Postoje oni koje naprosto zanima kako uspijevaš držati glavu iznad govana i indirektno pokušavaju otkriti u čemu griješe oni koji ti pokušavaju to ne dopustiti, čuvari sustava, pa da im informaciju diskretno proslijede, razumijem ih.
Kolegina žena mi je danas pred Lidlom rekla da je na birou nakon 35 godina rada, godina do mirovine, naknada ipak preko tisuću kuna, preživjet će se, djeca su odrasla i nisu na cesti.
U Berlinu je izuzetan uspjeh doživjela predstava "FuckUp Night" u kojoj je nastupala i moja sad već realna poznanica Julia Schramm, sve je bilo pretrpano, ljudi su sjedili i po podu, o ljudima koji su su doživjeli veliki uspjeh da bi im se odjednom sve sjebalo, u modi su mladi simpatični gubitnici, jedan je izgradio carstvo s čokoladom, Julia je bila mlada politička zvijezda, taj treći je isto imao neku opaku firmu, koncepcija je da na pozornici pokušavaju opisati što im se to izdogađalo mada ni njima samima baš to nije jasno, Julia veli da je netko primjetio da kad se gugla "shitstorm" njeno ime najčešći rezultat.
Društvo i sustav sam vape za simpa gubitnicima, oni koji ih nemaju moraju se zadovoljiti s nama kojima te igre baš i nisu posebno zanimljive.
Zadnja fotka je iz prospekta, naravno nije moja, nikad od mene redatelja.