Nachtfresser

Otišli smo, potpuno ispunjen izlet. Praznik knjige i kulture, za razliku od zagrebačkog na kojem strepimo na koji način će nas zaštitar pozvati na red i spriječiti približavanje blatnjavom velesajamskom prostoru, ušetavamo ovdje Jin i ja opušteno i mirno. Prije toga naravno okrepa u sajamskom restaurantu s relativno pristojnim cijenama, moji ombolo i kobasica s kiselim kupusom 45 kunića, s tim da je sve ukusno.
Na programu su bili Austrijanci sa zanimljivim međunacionalnim srednjoeuropskim projektom "Košulja" (jeste li znali da je Gavrilo Princip za atentat koji je poslije ušao u povijest izabrao bijelu košulju, bijelo i boja krvi pašu), gosti su bili iz više država, meni je bila zanimljiva prevoditeljica s njemačkog koja je u prijevodu sve uglavnom prilagođavala svom produhovljenom načinu i u nekim dijelovima bila zanimljivija od izvornika te gošća iz Bosne sa prepoznatljivim bosanskim izgovorom koji bih kao sarajevski student iz aviona prepoznao.
Onda ugodno iznenađenje večeri, drugarica i ja srećemo našeg profesora književnosti, Austrijanca koji sad živi u Puli, doktora Dirk Lyona, opet nas kao nekad oduševljava, nismo mi prolupali, prolupao je sustav školskih vrijednosti s svojom antipedagoškom filozofijom mjerljivosti svega i svakoga, lijepo je u živo dobiti podršku stručnjaka kojeg cijeniš, iako će nas što sutra glave doći nadređeni nam birokrati na nedodirljivim funkcijama.
Zahvaljujući Dirku Štajerci su nam poklonili knjigu o aktualnoj austrijskoj foto sceni s kontaktima svih suvremenih protagonista iste.
Jedini problem jučerašnjeg dana je bio što sam zaboravio naočale, mučio sam se pokušavajući iz daljine pregledavati Bukowskog i Bogdana Bogdanovića bijesan na sebe, al mirniji činjenicom da sam odlučio ne pazariti niti jednu knjigu da bi na kraju drugarica, koja je razgledala jednim, Jin i ja drugim putem, kupila Bukowskog i isto nam zanimljivog Magrisa, te dobila priličan popust na blagajni.
Na kraju lijepog dana vidio sam u daljini i te osvjeljene dizalice koje su navodno bile uzor našim riječkima, simpatično!
p.s.
Knjiga našeg Babla se mora primjetiti, izložena je na jednom od središnjih mjesta, no potrošiti više od deset ojrića za jednu knjigu u našim uvjetima postaje luksuz, a ovdje je i jaka konkurencija po istoj cijeni.
p.p.s.
Prelistao sam lijepo opremljenu i jeftinu knjigu o digitalnoj fotografiji, nasmijalo me, lijepo koliko sam vidio, i slova su pristojne veličine, opisuje greške koje pri fotografiranju ja radim, ali nisam kupio, pa ću opet zaboraviti