Nachtfresser

Vidim da se neki opet prave važni i pljuckaju po nama što objavljujemo svaki dan, pa i tad kad nemamo što kazati.
Danas sam naravno opet dobio partiju, naravno, jer po osobnoj želji igram u ekipi niže lige, jer sam se eto poželio opet pobjeđivati pa to i činim, od osam partija izgubio sam jednu protiv Puljanina koji ima rejting dostojan druge savezne lige ali eto i on je tko zna iz kojih razloga došao ovamo, i on je svejedno izgubio jednu partiju, to statistički tako ide, igraju ljudi, ne roboti.
Meni je dosadan i besmislen npr. inače izvrsno stilski napisan i zanimljivo argumentiran politički post na jednom njemačkom blogu u kojem se veliča Putinova persona i radije ću pročitati i komentirati ne tako spretne pjesničke pokušaje zanimljive mlade osobe, kod one visprene analize ću samo stresti glavom i pomisliti u sebi, koja stilski dotjerana budaletina, ništa ne razumije i neću trošiti vrijeme na sučeljavanje koje nema smisla.
Ne znam ni jednog značajnog pjesnika produktivnijeg od Ericha Frieda, dobar dio je tu neuspjelog sranja, meni svejedno ostaje najjači. Usput je napravio i priznate prijevode Shakespeara, sve skupa dovoljno za više života.
Neću argumentirati vrijednost dnevnika Thomasa Manna, analizirao sam ih u svom davnom diplomskom radu, uglavnom bilježi odlaske krojaču i slične trivijalnosti svakodnevnog života, s njima je doveo u nevolju književne kritičare, rijetko tko je o njima što suvislo napisao, a izvrstan su dokument vremena.
Frischovi i Brechtovi dnevnici su izuzetna literarna štiva. Neka ih.