Nachtfresser

Desetgodišnjica mature. Za razliku od drugih generacija na kraju brojniji nego na petoj obljetnici. Pamtim njihovo školovanje kao početak nastavka konačnog urušavanja obrazovnog sustava koji se eto još i danas koprca al to su zadnja ritanja konja koji umire. Tamo dvijetisućite baš u ovom razredu sam imao kataklizmu bez katarze. Učenica s 15 godina je napisala sastav koji je definitivno razotkrivao lažni sustav duhovnih vrijednosti čije su žrtve bile mladi, razgolitio ga do kraja. Pokušali smo razgovarati na satovima, međutim čulo se, prešlo granice škole i moćna banda čuvara tradicionalnih vrijednosti koja je još divljala na tekovinama navodno dobivenog rata se prvo skandalizira zbog toga da jedno dijete tako može pisati o sodomi i gomori subotnjih izlazaka, a drugo da profesori s učenicima uopće mogu razgovarati o nečemu napisanom u nedopustivom tonu.
To je bila zadnja generacija s kojom se komuniciralo, od tad se pretežno odrađivalo. Dio njih je sreću potražio u SAD-u i na platformama, dio radi u struci, oni što su završili više i visoke škole od tog nemaju koristi jer rade u struci ko medicinske sestre i tehničari, atipično za obljetnice mature imali smo i živu muziku, fešta je potrajala do u noć, uzgred odlazeći prošao sam u noćnojutarnjim satima centrom pješice, Rijeka mladih živi, shvatio sam smisao idiotskog Obersnelovog zakona o zabrani ispijanja alkohola na javnim površinama, zbilja loču svi, a i miriše dobra trava, što im preostaje. Dugo nisam osjetio ni toliki svirački trud, pauze su bile kratke, no nisam osjetio ono potpuno opuštanje slavljenika, slavlje kao i život, pod kontrolom.
Jin me čekao