Nachtfresser

Jučer je lajkačku i share oluju na domaćem fejsu uz balkanski maštovito vrijeđanje nekog tamo Japanca proizvelo otvoreno pismo jednog intelektualca koji navodno stoluje u Esplanadi mamama maturantica koje su ga uznemirile seljačijom od frizura i outfita uopće u tom jednom u nizu regent hotela. U prvom momentu sam suosjećao, prva asocijacija mi je bila da se mi, neki, vrijeme je pokazalo, i budući akademici, u sarajevskom hotelu Evropi nismo usuđivali ni približiti stolu za kojim bi objedovao jedan Zuko Džumhur.
Onda sam čitao dalje hladno se smješkajući opservacijama u stilu moje nekdašnje prepotencije tražeći od koga će biti ukradena poanta jer Tenžere nema, a ni Mandić se očito više ne osjeća dobro.
Pao je Arsen i dostojanstveno starenje, drži se lekcija mamama kako ni to ne umiju pa nije ni čudo da im kćeri izgledaju poput provincijskih prostitutki. Dostojanstveno starenje mene uvijek podsjeća na zdravu prehranu, dosjetka onih koji samo brinu da neki čudni poremećeni luđaci ne bi uznemirili njihov inače perfektan duševni mir.
Citira se kao autoritet i izvjesna Zrinka P., googlao sam njene fotke, ne mogu je nisčim povezati, doći će mi jednom to negledanje televizije glave.
U susjedstvu u Berlinu prošlo ljeto je stanovala pankerica starija od mene, psi su nam se razumjeli.
p.s.
Jučer sam se ipak s Jinom uspio dogovoriti da proguta tabletu, poslije ju je povratio u autu, jbga, ovaj put sam stvarno bio ja kriv.
p.p.s.
Drugarica je nakon ručka otišla s netom upoznatom Brazilkom, kad se vratila doma ipak sam bio malo iznenađen