Nachtfresser

Mislim da je otvaranje lukobrana za narod jedna od boljih stvari koja se dogodila Rijeci, uostalom prije dosta godina mi s neke minorne nezavisne liste smo to prodali ko ideju, naravno podsmjehivali su se oni što su to pročitali na rubu stranice lokalnog dnevnika. Također mislio sam da sad svi vide kako je to lijepa stvar al šipak. Javljaju se neki zagovornici reindustralizacije grada kao u dobra stara vremena i rugaju se nama koji uživamo tu u morskoj ariji, a dobro.
Jučer me spasila ta šetnja i tehnike opuštanja naučene od jednog alternativca. Nisam se mogao doduše ono baš potpuno opustiti jer Jin nije još bio svoj al eto. I onda se događaju sve lijepe stvari na toj šetnici. Prvo sretnem blogericu Vitae u šetnji sa sinom i kćerkom, lijepi ko na fejsbuku. Pričamo o maturalcu, kći putuje, Prag i Krakow, jedan grad bezrezervno hvalim, drugi ne, ne zato što nije simpa grad, upravo suprotno, al osporavan javno mijenje o prikladnosti tog grada za maturalac. Razilazim se s ekipom od Vitae i onda novi izazivači osmijeha, javlja mi se simpa teta i predstavlja, napokon se i zvanično znamo, blogerica Simplica. I to nije sve, s njom je i njen Jan, komunikativnijeg dečka izravnih pitanja u glavu dugo nisam upoznao. Lijepo, jako lijepo.
Moj Jin je nakon što me sinoć jako prestrašio danas bio heroj kod veterinara, uh kako smo svi krhka bića, i ljudi i psi.
Prihvaćen moj argumentirani prijedlog o odlaganju sastanka u 18.00. postajem lukav kad mi prijeti pregorijevanje, a iskustvo govori, za akciju imamo još rezervnog vremena iako kasnimo.