Sutra ustajem akobokda prije šest, danas sam iživcirao svog psa kasno ustajući nauštrb trajanja njegove jutarnje šetnje, prije podne sam kao i uvijek član središnje komisije na maturi, popodne nastava, pa onda obavezan treći roditeljski. Obleku sam barem za sutra kompletirao, pitam za adidaske kad počinje akcija (200 kuna popusta), kaže lik, dobro, nek počne sad, mislim da je sve spremno.
Jedino dobro je što tak dežurajući komuniciraš s ljudima i saznaš svašta nešto novo, dok oni dežurni u učionicama broje sate i minute besmislenog protoka vremena. I užasne te pri toj komunikaciji koliko se još vjeruje medijima i koliko smo svi dezinformirani i u koliko smo u drukčijim filmovima. Nitko me ne razumije kad postavim naivno pitanje usred diskusije o poplavama, jel obavezno čipiranje pasa kod nas ili konstatiram da su kod Austrijanaca među najvažnijim stvarima pri donacijama aparati koji pomažu pri isušivanju prostora, jbga, to valjda nije govoreno na teve i ništa se ne razumijemo.
Umoran sam i više nikog ništa ne pokušavam ovih dana uvjeriti. Dokrajčio me kolega koji mi je ozbiljno priopćio da je na stranici većinskog sindikata pročitao da je kolektivni ugovor koji će oni potpisati s vladom dobar. Zagrcnuo sam se od smijeha gledajući ozbiljnog čovjeka s nevjericom, a mlada kolegica mi je rekla da sam joj ja osobno simpatičan, a stranka baš i ne, pa zato je ovaj naš način biranja bolji i od njemačkog, možeš birati i čovjeka, a ne samo stranku. Npr. ona Jadranka Kosor je jučer dala pravu narodsku izjavu vrijednu barem stotinjak glasova glasača s te neke liste na kojoj je, svjestan sam da ni ovo ne bih smio pisati jer se u ovoj državi površnih i to može shvatiti kao preporuka.
|