Nachtfresser

Moj blog nema veze s mojom revolucijom, a život je ionako subverzivna pojava koju pokušavamo dovesti u red uvođenjem rituala, ako smo svoji slijedeći sebe, ili delegirajući je kreatorima medija, tu pojavu. Ako nismo svoji onda smo slobodni i ovisimo o dobroj volji društveno korisnih robova.
I u kapitalizmu postoje firme s ljudskim licem, od većih je to u svijetu kozmetički lanac DM u čijoj je filozofiji zamislite i ljudsko ophođenje s vlastitim zaposlenicima, a ima i jedna firma u mom susjedstvu koja još uvijek pripada nominalno susjednoj državi (kapitalu se jasno fućka za nacije). Oni nisu morali uz svoj centar izgraditi s jedne strane dječje igralište, a s druge strane se brinu o livadi koju smo uglavnom zauzeli mi vlasnici pasa, nisu morali ali jesu.
Livada postoji otkako Jin zna za sebe i on je smatra nečim što se podrazumijeva. Otkako je zatoplilo svaki dan se oštri za izlazak u 19 i susret sa svojom ekipom. Svaki dan ih je sve više, dolaze i iz drugih dijelova grada. Postoji mogućnost da se grupa previše zaigra te izlete na prometnicu i netko strada, al treba biti zadovoljan onim što se ima, ipak se manje riskira urednim psećim životom nego eksperimentirajući s promjenama.