Serija kišnih depresivnih dana. U autobusima koji se tako tresu da je skoro nemoguće fotografirati me uvijek iznenade dotjerane cure. Pita se čovjek zašto nisu uspjele u životu jer da su uspjele nikad ne bi koristile usluge gradskog prijevoza, barem ne u Rijeci.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!