Zaokružio sam još jedan ciklus. Prije desetak godina imao sam najslađi doček nove godine, ove najgorči, u istom gradu, Budimpešti. Počelo je sve super, put bez ikakvih problema, jeftin smještaj za nas četvero u dvosobnom apartmanu studentskog doma, dan bez kiše koja nas je ispratila iz Rijeke. Navečer smo se po planu najprije popeli na Budim, gore gusta magla, svejedno fotke ispadaju izvrsne, šteta jedino što se Pešta ne nazire. Dolje već nešto bolje, jako puno ljudi na dočeku na otvorenom, mada to nije ona atmosfera, ima i pijanih al zanimljih faca, snimam dalje, mi šetamo okolo naokolo. Oko 23 sata nailazimo na meni odmah sumnjiv lokal s trbušnim plesačicama i uzavrelom atmosferom u kojem dominira polusvijet, naravno ne mogu odoljeti izazovu, snimam, fotke u polumraku ispadaju odlično, vraćam fotić na rame, idemo tražiti mjesto za večeru, sjedamo i primjećujem da nemam fotić, žurno se vraćamo nas dvojica, naravno nema šansi za naći. Idemo ipak jesti, dok smo se vratili, upravo se zatvorila kuhinja. Novu godinu dočekujemo u redu u kebab samoposluživanju.
p.s.
Nastaviće se možda, nešto sam fotkao s posuđenim fotićem, al za prebacivanje fotki treba vremena, ovu sam posudio s jedne švicarske stranice. Ako post bude čitao jimbo ili netko od znalaca nek mi preporuči neki od fotića srednje klase dobrih za amaterske „paparazzi“fotke, optički zoom minimum 10x.