Čitam kako su se Nijemci žestoko humanitarno angažirali u Afganistanu. Pomažu izgradnju infrastrukture, kreditiraju gospodarstvo koje je unatoč svemu u usponu, šire obrazovni sustav na cijelu državu s posebnim naglaskom na djevojkama kojima je za vrijeme talibanskog režima bilo zabranjeno školovanje, šire medicinsku skrb na cijelu državu, treba znati da je tamo prosječni životni vijek ispod pedeset godina. Oni su pokrenuli akciju i «šećer umjesto droge», poznavateljima hašiša je jasno da je afganistanski van konkurencije, u Nizozemskoj je i tržište to pokazalo. Više od tri milijuna eura je Njemačka uložila zadnjih godina u restauraciju kulturne baštine. Njemačka je preuzela i koordinaciju izgradnje zajedničke afganistanske policije.
Pitam se je li to uzalud. Nijemci koje poznam su ponosni na sve ove činjenice. Situacija tamo je jednako nestabilna kao i prije pada banditskog režima. Treba li pomagati one koji možda čak većinski ne žele da im se pomogne i izlagati svoje ljude?! Iako sam veliki skeptik moj odgovor je ipak principjelno da, par postotaka nezatucanih mladih čezne za svojom šansom, školovati se i izgraditi vlastitu karijeru.
|