Heroji iz poštanskog sandučića

Evo me Mosorov post inspririrao za pokušaj kratke priče. Također, dobila sam i ja evakuacijski letak. Ne znam jesu li to po kvartovima profilirali ljude i zašto je Sućidar Anđelima Svjetla zanimljiviji od primjerice Mertojaka. Anđeli svjetla su bili povezani sa Heavens gate, sektom koja je završila masovnim samoubojstvom 1997 godine.

Al evo priče:

Kapetan airbusa 301 Matija Baturina nakon tri dana izbivanja iz kuće ulazi automobilom u malo dvorište svoje vile na Pantovčaku. Pritiska dugme na daljinskom upravljaču za zatvaranje kapije i držeći upravljač istom rukom otključava poštanski sandučić i vadi desetak omotnica raznih dimenzija. U drugoj ruci voza kufer na kotačiće.
U toplom predsoblju, s nogu baca cipele i nestrpljivo pregledava poštu. Supruga plava i vitka, mlada a zgodna plaho mu prilazi i pokušava pomoći oko skidanja jakne, nestrpljiva kao da želi da što prije jedu zajedno. Osjeća glad kao da ni ona nije ništa jela ta tri dana.
On je naprasno odbiva guranjem uz mot mogu ja to i sam.
Jedna poruka veličine manjeg letka ga je prenila iako izgleda kao da ju je očekivao. Kima glavom. Stisnutim usnama gleda u nju stisnih očiju dok stiska pesnice. ona širi oči, otvara usta i momentalno prima udarac u lice. Pada na pod.

"Dijana, govori, koji ti je ovi? Govore već svi o tebi.."

Ona šuti i sliježe ramenima, lice je prekrila rukama. Nos i usta su joj prekrvavi da bi uspjela govorit razumljivo. Zub joj je negdje pobjegao po ustima pa ga traži da ne upadne u grlo. To je onaj fleksibilni što ga je ugradila zadnji put. Nije jeftin. Ležeći na podu baš i nije zgodno tražit zub. Na posljetku ga je ispljunila i stavila u džep.

Matija čita tiho i sporo al od nervoze mu zapinju slova i pljuvačka prelazi preko samoglasnika:


Ovo je moja peta poruka tebi, zašto mi ne odgovaraš?
Ne želiš pobjeći iz svog zatvora?
Ja imam plan za bijeg, odletimo zajedno.
Danas odluči, još ima vremena.
Kapetan Lovel Preston te voli i pomaže! Kod za evakuaciju: 446 25 98 31


Ona se diže, noge joj podrhtavaju ali sigurnim pokretom vadi iz ladice mali letak na kojem je naslikana čitava nebeska posada koja obećava evakuaciju u bolji svijet. Plavu posadu čine:

Gospodin Isus Krist, Kapetan Lovel Preston, prvi časnik Skot Hansen i dvije stjuardese (srpski prijevod očigledno). Izgledaju po uniformi ko ekspedicija iz zvjezdanih staza iako su ovdje ipak samo ljudi u pitanju. Osim Isusa svi su plavokosi. Stjuardese su sofisticirane, na snazi su isti estetski kriteriji ko i kad su nju birali u kompaniju.. Poručuju da je smak svijeta sutra i da ja danas zadnji rok za odlazak. Nude besplatan prijevoz, jedino telefon košta oko 7 kuna sa pedeveom po minuti. Šteta što jedala otkaz, mogla je, dok je radila u aviaciji, bar besplatno odletjeti u Firencu ako već ne u Bolji Svijet. Ona na sudoperu ispire krv i pije plavičasti lijek za bolove dok Matija bleji u letak i ne shvaća još kakvu je glupost opet počinio.

Dijana u sebi razmišlja jel Isus putnik ili član posade jer su njega oslovili samo sa Gospodin. U tom slučaju je putnik. Svugdje danas besplatno ubacuju Isusa.
Misli kako bi bilo dobro da Isus leti njihovom kompanijom, zapravo sad je samo njegova kompanija, jer je ona dala otkaz. Možda bi se tada svi htjeli voziti sa Isusom a ne sa ovim novim low cost carrierima za dvadeset funti pa bi se Matijina kompanija izvukla iz financijskog minusa. Tada ne bi najavljivali opuštanja pa bi on bio boljih živaca i onda ne bi imao ispade.


***

Sjede za malim starinskim stolom u tijesnoj kuhinji. U blagovaoni je veliki lijepi stol koji mami uzdahe rodbine kad im dolazi u posjet, ali oni uvijek sjede za ovim kuhinjskim jer im je praktičnije i bliže je štednjaku. Viseći luster im grije zatiljke pognutih glava.
Ona popravlja rukav a zatim samo gleda u ruke. On okreće svoj dlan.

"Oprosti, zajeba san!"

Ona šuti.

"Sad ću opet ja ispast govno, jeli?" .

Šutnja.

Matija klizi prstima po njenim plavim vlasima.

Dijana se blago osmjehnula dok nečujno broji kod za evakuaciju istim ritmom kojim nekada molila krunicu: "446 25 21 98 31!"

Matija prebire po svojoj molitvi: "Oprosti, ljubavi, oprosti, oprosti, tisuću puta oprosti, oprosti, ljubavi, ljubavi, oprosti..."

On joj miluje lice, prstima hvata njene usnice, stavlja ruku na njene prsi, miluje je po trbuhu.
Dijana samo gleda hladno ispred sebe.
Hvata je za ruke, ali njene ruke klize iz njegovih.
Matija vrišti: "Ponašaš se ko jebeni autista, nećeš opet kod onih svojih kurbetina u Šibenik otić, da ti je jasno!"
Ni makac.
Trese joj rame nakon čega njeno tijelo sklizne sa stolice pa beživotno udara o medijapan. Čitave bjeloočnice su joj plave.
Gleda jednu plavu bočicu pokraj njene čaše na sudoperu na kojoj piše: "Take Away Plan - transmisijski napitak za siguran prelazak u Plavu flotu. Popiti uz izgovaranje koda."